U najvećem iskoraku u europskim integracijama od uvođenja eura 1999. godine, Europska središnja banka preuzet će u studenome nadzor nad bankama od Helsinkija do Lisabona, ali tek nakon što njihove knjige podvrgne dosad najvećem testu.

Cilj je vratiti povjerenje u banke eurozone, narušeno tijekom globalne financijske krize 2008. godine i dužničke krize u tom bloku, te potaknuti kreditiranje poduzeća i kućanstava, posebice u južnoj Europi.

Mnogi ekonomisti kažu da Europa zaostaje najmanje pet godina iza SAD-a u čišćenje svojih banaka, što djelomično objašnjava zašto je gospodarski oporavak eurozone spor.

No, nije jasno hoće li ECB-ov postupak, koji uključuje strogi pregled imovine i obveza 131 banke i težak test njihove sposobnosti da izdrže ekonomske šokove, biti dovoljan za poticanje kreditiranja "realnog gospodarstva".

Problem nije toliko u postupku ECB-a, za koji analitičari kažu da je zahtjevniji i transparentniji od prethodne dvije runde ′stres testova′ u 2010. i 2011. godini, provedene pod okriljem regulatornog tijela European Banking Authority.

Pitanje je više u tome jesu li krediti poduzećima u Italiji, Španjolskoj, Portugalu i Grčkoj rijetki i skupi zbog problema samih banaka koje zbog toga nerado posuđuju novac, ili zbog nedostatka potražnje u stagnirajućim gospodarstvima.

Tamo gdje i postoji potražnja za kreditima, banke se plaše šteta od loših, nanaplativih kredita, pa novac pozajmljuju samo najsigurnijim kompanijama.

Pitanje je također hoće li se politika maknuti s puta kada će ECB krenuti u restrukturiranje ili uklanjanje pojedinih loših banaka.

Daniele Nouy, Francuskinja na čelu jedinstvenog nadzornog mehanizma ECB-a, obećala je da će se oduprjeti političkim pritiscima, pod kakvim su nacionalni nadzornici bili prije. No, ti isti nacionalni nadzornici bit će i u njezinom timu.

Bankarski nacionalizam

Kriza u eurozoni izazvala je bankarski nacionalizam, u kojemu vlade i regulatori pokušavaju obuzdati prekograničnu izloženost. U jednom notornom slučaju, njemački bankovni supervizor zabranio je njemačkoj podružnici talijanskog Unicredita prijenos sredstava njezinoj matičnoj banci.

Nicolas Veron, stručnjak za nadzor banaka koji je među prvima predlagao europsku bankarsku uniju, kaže da će do sukoba doći ako će se vlade opirati naporima ECB-a da zatvori loše banke.

„Mnoge se vlade plaše da će njihove banke morati biti zatvorene. Nejasno je koliko će daleko ECB ići u sukobu s vlastima. To pitanje neće biti sasvim riješeno dok ECB ne preuzme nadzor 4. studenoga", kaže Veron.

Moglo bi doći do nesuglasica u vezi ECB-ovog tretmana jamstava državnih i lokalnih vlasti, pojedinih vrsta hibridnog kapitala i procjena vrijednosti određene imovine, kao što su derivati i portfelji preuzetih nekretnina u stečaju.

Politički pritisak već je vidljiv u iznimci koja je učinjena u vezi posrnule francusko-belgijske financijske grupe Dexia, koja ima 12 milijardi eura u državnim potporama i u postupku je restrukturiranja. Prema izvorima upućenima u to, Dexia neće morati dokazati da može izdržati financijsku krizu.

Nadalje, Grčka, koja je najteže pogođena dužničkom krizom, traži da ′stres testovi′ u njezinim bankama uzmu u obzir nove planove restrukturiranja, a ne samo prošlogodišnje bilance.

Neka od pitanja mogla bi uznemiriti i Njemačku, najveće europsko gospodarstvo. Unatoč restrukturiranju, neke od šest Landesbankinih regionalnih banaka poduprte su državnim jamstvima i drže rizičnu imovinu u brodarskim zajmovima i komercijalnim nekretninama.

To su politički vrlo osjetljiva pitanja, jer su te banke u vlasništvu regionalnih vlasti i lokalnih štedionica te igraju važnu ulogu u održavanju osjetljivih sektora, kao što je brodarstvo.

Rezultati testova na stres bit će objavljeni u drugoj polovici listopada, a ECB predlaže bankama rok od samo 48 sati za pregled rezultate, dok bankari žele više vremena. Oni će potom imati dva tjedna da donesu planove kako ukloniti manjak kapitala i do devet mjeseci kako privući potreban novac.

Veron smatra da se loše banke koje neće imati dovoljno kapitala da izdrže ekonomske šokove mogu svrstati u dvije skupine. Najslabije se možda neće ni podvrgnuti ′stres testu′ u listopadu, dok će se druga skupina podvrgnuti testu, ali ga neće proći.

„Prva skupina će se suočiti sa strijeljanjem, dok će druga biti osuđena na smrt, ali presuda još neće biti izvršena. Oni moraju ukloniti loše banke, a pomoći onima koje su samo ranjene. Provedba toga procesa bit će presudna", kaže Veron.

Jedan od ciljeva koje su 2012. godine istaknuli čelnici Europske unije da treba "prekinuti začarani krug između banaka i vlasti" izgubio se negdje na putu prema bankarskoj uniji.

Banke neće morati smanjiti svoje portfelje u domaćim državnim obveznicama, koji će se i dalje tretirati kao imovina bez rizika ako će ih držati do dospijeća, što je odluka koju su kritizirali mnogi stručnjaci.

Veron kaže da problem više nije presudan za povjerenje tržišta jer su ulagači zaključili da vlade u eurozoni neće dopustiti da jedna od članica bankrotira, kao Grčka koja je bila prisiljena tražiti otpis dijela dugova od vlasnika obveznica.

Mnoge banke već povećale kapital

I dok je vrlo vjerojatno da neke banke neće proći na ′stres testu′ kako bi se testiranje pokazalo vjerodostojnim, mnoge su već unaprijed povećale kapital, prodale imovinu i smanjile izloženost kako bi osigurale prolaznu ocjenu na testu. I to je možda usporilo kreditiranje realnog gospodarskog sektora prošle godine.

Njemačka Deutsche Bank privukla je 8,5 milijardi eura svježeg kapitala u lipnju uglavnom kroz izdavanje prava, a podaci ECB-a pokazuju da su banke eurozone od srpnja 2013. povećale svoj kapital za 198 milijardi eura.

No, pitanje je koliko još ima truleži u europskom bankarskom sustavu, s obzirom na nedavnu propast dviju banaka u Bugarskoj i probleme portugalske Banco Espirito Santo.

Medijska nagađanja o tome koje banke možda neće uspjeti proći na ′stres testu′ idućih bi mjeseci mogla uznemiravati ulagače na financijskim tržištima.

Ipak, čini se da će ECB-ovi ′stres testovi′ postići glavni cilj - vratiti povjerenja u banke eurozone. No, ostaje pitanje je li to dovoljno da bi se potaknulo kreditiranje realnog sektora i ojačao oporavak gospodarstva tog bloka.