Hrvatska je u 2012. smanjila makroekonomske neravnoteže, no nije uspjela strukturnim reformama stvoriti pretpostavke za dinamiziranje rasta, navodi HNB u posljednjem broju publikacije Financijska stabilnost.

Rizici za financijsku stabilnost
Kao rizike za Hrvatsku, HNB navodi eventualno snažnije pooštravanje financijskih uvjeta na međunarodnim tržištima koje bi otežalo pristup inozemnom financiranju, što bi pak, zajedno s razduživanjem ostalih sektora moglo dovesti do odljeva kapitala iz Hrvatske i kontrakcije ekonomske aktivnosti.

Slabe performanse hrvatskoga gospodarstva drugi su značajan izvor rizika za financijsku stabilnost u 2013. Nešto niži troškovi financiranja na međunarodnom tržištu te očekivani oporavak barem nekih značajnijih trgovinskih partnera i izvozne potražnje neće stvoriti pretpostavke za početak gospodarskog oporavka Hrvatske prije drugog polugodišta 2013., smatraju u HNB-u.

Loši krediti tako će nastaviti rasti pod utjecajem slabih korporativnih rezultata, pada dohodaka stanovništva i starenja bankarskog portfelja.

Tijekom 2012. započeo je proces razduživanja domaćih banaka prema stranim vlasnicima, odnosno smanjenja ukupne izloženosti banaka majki prema Hrvatskoj, koji već duže vrijeme obilježava tokove kapitala u većem broju zemalja Srednje i Jugoistočne Europe.

Proces razduživanja za sada se odvija umjerenim tempom, u uvjetima obilja kapitala na međunarodnim tržištima, koji djelomično supstituira sredstva banaka majki, te slabe potražnje za kreditima.

Otpornost bankarskog sektora
Domaći financijski sustav i u 2013. zadržat će visok stupanj otpornosti na materijalizaciju nekih od navedenih rizika, navodi se u Financijskoj stabilnosti.

Zahvaljujući relativno visokoj razini kapitaliziranosti, bankovni je sustav sposoban izdržati i malo vjerojatne šokove. Tako bi u simuliranom nepovoljnom scenariju, čak i uz zamjetni pad BDP-a te deprecijaciju kune prema euru i švicarskom franku, bankovni sustav u 2013. ostao stabilan.

Nadalje, vanjska likvidnost zemlje blago se popravila, što u uvjetima stabilnoga inozemnog duga podupire stabilnost tečaja. Konačno, relativno loše izglede za održanje i rast prodaje na domaćem tržištu poduzeća iz nefinancijskog sektora kompenzirala su tijekom 2011. i 2012. rastom neto izvoza, što je pomoglo rastu njihove profitabilnosti i smanjenju valutne izloženosti. Sve navedeno ublažava nepovoljne učinke potencijalnih šokova na financijsku
stabilnost.

Rast udjela loših kredita ubrzao se sredinom 2012. godine prije svega pod utjecajem ubrzanog pada kvalitete kreditnog portfelja univerzalnih banaka, premda su slična pogoršanja kvalitete plasmana zabilježena i kod manjih banaka, korporativnih i personalnih podjednako.

Opterećenje neto prihoda nekolicine banaka u nadolazećem razdoblju mogla bi biti kombinacija natprosječno visokih pasivnih kamatnih stopa i ostvarenih gubitaka.

Temeljni i šok scenarij
Temeljni scenarij, koji se smatra najvjerojatnijim ishodom, uključuje stagnaciju realnog BDP-a u 2013. (rast od 0,3%) i zadržavanje relativno stabilnog tečaja kune prema euru.

Šok scenarij, kojim se ispituje otpornost na malo vjerojatnu, ali ipak moguću kombinaciju šokova, pretpostavlja prosječni pad realnog BDP-a od 3,6%. U takvom se scenariju očekuje pooštravanje recesije u Eurozoni i pogoršavanje uvjeta financiranja za banke kao i kumulativna deprecijacija kune za oko 10% u odnosu na temeljni scenarij.

U temeljnom scenariju udio loših u ukupnim kreditima mogao bi dosegnuti otprilike 17,5% na kraju 2013. godine. U šok scenariju došlo bi do snažnijeg porasta udjela loših kredita te bi on iznosio 25,2%.

Standardno, korporativni portfelj daje najveći doprinos dinamici loših kredita, što pokazuje i kretanje udjela loših kredita za korporativne banke. Udio loših korporativnih kredita u temeljnom scenariju krajem 2013. iznosi 31%, a u šok-scenariju oko 47%.

U segmentu kreditiranja stanovništva potrošački bi krediti na kraju projekcijskog horizonta dosegnuli 14% i 17% u temeljnom scenariju i šok-scenariju, dok bi udio loših stambenih kredita, koje je dosad karakterizirao relativno mali udio loših kredita, umjereno porastao: na 7,1% i 11,5%.

Projicirani neto prihod banaka u 2013. godini u temeljnom je scenariju porastao u odnosu na 2012. godinu te bi trebao i nadalje biti više nego dovoljan za amortizaciju cjelokupnog troška ispravaka vrijednosti.

Stoga bi, pod pretpostavkom da se sva ostvarena dobit zadrži, stopa adekvatnosti kapitala sektora porasla za 2,7 postotnih bodova na kraju 2013. godine u odnosu na rujan 2012. godine.

U odnosu na temeljni scenarij, u šok-scenariju, uz niži projicirani neto prihod (oko 15%), dodatno raste trošak ispravaka vrijednosti kredita pod utjecajem znatnijeg pada BDP-a, ali i promjene tečaja koja aktivira valutno inducirani kreditni rizik. Osim toga, deprecijacija kune autonomno slabi adekvatnost kapitala jer je kapital banaka izražen u kunama, a imovina uglavnom u eurima.

Stopa adekvatnosti kapitala bankarskog sektora u tom bi scenariju bila smanjena za oko 2 postotna boda te bi za oko 5 postotnih bodova bila niža nego u temeljnom scenariju, pri čemu se, kao i u prijašnjim ispitivanjima otpornosti, potencijalna deprecijacija kune pojavljuje kao najvažniji činitelj pada adekvatnosti kapitala.

Bez poteškoća u vanjskom refinanciranju
Recesijski trendovi nastavit će se i u prvih šest mjeseci 2013. pa se tek u drugoj polovini godine može očekivati postupni gospodarski oporavak, prognozira HNB. Stoga će rast u 2013. biti slab (oko 0,3%) i uvelike će ovisiti o oporavku izvozne potražnje s izlaskom eurozone iz recesije te o oživljavanju investicijske potražnje koja je ograničena relativno visokom razinom zaduženosti domaćih sektora i još uvijek povišenim troškovima kapitala u odnosu na pretkrizno razdoblje zbog većih rizika.

Budući da će očekivani rast zbog slabe domaće potražnje uglavnom biti oslonjen na izvoz, saldo tekućeg računa platne bilance dodatno će se poboljšati (na 0,1% BDP-a). To bi, uz pretpostavku postupnoga daljnjeg stabiliziranja na financijskim tržištima eurozone, trebalo osigurati nesmetano vanjsko refinanciranje relativno manjega dospjelog duga po cijeni koja je, unatoč smanjenju rejtinga, niža od one u 2012.

Vanjska likvidnost blago će se poboljšati, a inozemni dug stabilizirati, što će osigurati očuvanjem stabilnosti deviznog tečaja.

Glavni pritisak na stabilnost bankovnog sustava stoga će dolaziti od nastavka rasta loših plasmana pod utjecajem sporoga ekonomskog oporavka i rastuće nezaposlenosti i s tim povezane slabije profitabilnosti banaka. No visoka kapitaliziranost najvećeg broja banaka osigurava njihovu otpornost na povećane rizike, a time i stabilnost bankovnog sustava.

Strukturne su reforme ključ ubrzanja rasta u srednjem roku. Pad kreditnog rejtinga dao je snažan impuls nositeljima ekonomske politike da se vrate politici proračunske konsolidacije te da ubrzaju strukturne reforme. Time bi se potaknuo priljev izravnih ulaganja, što je posebno važno za izvozno orijentirane sektore, te bi se stvorile pretpostavke da ulazak u EU sredinom 2013. da što veći zamah gospodarskom rastu u srednjem roku, smatraju u HNB-u.