Niski volumeni trgovanja i slab interes ulagača za rizikom i dalje su svakodnevica na Zagrebačkoj burzi, a daleko od svojih zlatnih dana situacija je i u fondovskoj industriji. O stanju na tržištu, preferencijama ulagača i regulatornim ograničenjima razgovarali smo s predsjednikom Uprave ST Investa Tomislavom Tukićem, koji tvrdi da je budućnost razvoja domaćeg tržišta kapitala u strateškom povezivanju ili približavanju stranim burzama.

S obzirom na i dalje vrlo niske burzovne promete, kako ocjenjujete trenutno stanje na tržištu i fondovskoj industriji?
Mislim da trenutnu situaciju na ZSE i u fondovskoj industriji najbolje oslikavaju podaci o prometima. Ako usporedimo dionički promet na burzi u prvom polugodištu ove godine s prošlogodišnjim prometom, imamo rast trgovanja od 14,2 posto. Međutim, ako se taj podatak stavi u kontekst 2008. godine, ovogodišnji promet čini svega 35 posto ondašnjeg i svega 31,8 posto dioničkog prometa iz zlatne 2007. Gledamo li imovinu, u lipnju 2008. godine imovina dioničkih fondova bila je oko 7,6 milijardi kuna, dok je u lipnju ove godine iznosila 3,3 milijarde kuna. Mislim da je iz tih podataka više nego jasno koliko je teška situacija u fondovskoj industriji.

Kako se može potaknuti jače trgovanje? Je li rješenje u novom listanju dionica na burzi, možda stranih kompanija?
Ne postoji jedinstven recept kojim bi se moglo potaknuti intenzivnije trgovanje na burzi. Međutim, mislim da bi znatan efekt imalo podizanje razine transparentnosti kompanija koje već kotiraju. Tu prije svega mislim na objavljivanje planova kompanija za poslovnu godinu, realizaciju ostvarivanja tih planova, kao što se uostalom radi na stranim tržištima. Drugi korak mogao bi biti u daljnjoj edukaciji ulagača koji su sada puno educiraniji nego 2007. jer su iskusili krizu u kojoj su izgubili znatne iznose. Sigurno je da te rane još nisu zacijelile te da će trebati proći još neko određeno vrijeme da ulagači vrate povjerenje u dionice kao financijski instrument. Zbog toga mislim da je potrebna daljnja edukacija ulagača kao i izlistavanje novih dionica na burzu.

Što je s domaćim investitorima, posebice fondovima? Može li se njih jače potaknuti na ulaganje?
Što se fondova tiče, najviše utjecaja mogli bi imati obvezni mirovinski fondovi, i to izmjenama Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima kojima bi se tim fondovima omogućilo da imaju tri portfelja različite rizičnosti te bi se kumulativno dopustilo da u svojim portfeljima povećaju zastupljenost dionica u odnosu na trenutačno stanje. Promjena regulative u tom smjeru imala bi najveći pozitivni efekt na aktivnost trgovanja na ZSE od svih prije spomenutih.

Može li država, s obzirom na njezin udio u BDP-u, nekim potezom oživjeti trgovanje? Je li to uopće potrebno ili je bolje ostaviti tržištu da se samo regulira?
Država se ne bi trebala izravno miješati u trgovanje na burzi, osim regulativom i podizanjem transparentnosti. Primjerice, olakšavanjem ograničenja za ulaganja za fondove i izlistavanjem novih dioničkih društava iz državnog portfelja na burzu.

Nove vrijednosnice na ZSE podrazumijevale bi novi val privatizacija. Koje biste kompanije voljeli vidjeti na ZSE i zašto?
Država se u većini slučajeva pokazala kao loš upravitelj i svako smanjenje vlasništva države u bilo kojem postotku, prema meni, bilo bi pozitivno za efikasnost upravljanja pojedinim dioničkim društvom, a izlistavanje na burzi pridonijelo bi transparentnosti poslovanja društva. U prilog mišljenju o državi kao lošem upravitelju pogledajte primjer poslovanja Ine. Otkada ju je Mol preuzeo u listopadu 2008. godine, Ina je iz gubitaša prešla u tvrtku koja je u prvoj polovici ove godine ostvarila dobit od oko 2,2 milijarde kuna. S druge strane na taj bi se način povećala ponuda atraktivnih dionica na burzi. Na ZSE bih volio vidjeti Hrvatsku elektroprivredu, Hrvatske željeznice, Hrvatske autoceste, Hrvatsku Poštu i sve ostale kompanije. Tako bi se pružila prilika hrvatskim građanima da steknu najvrednije domaće kompanije bilo izravnom kupnjom ili posredno preko mirovinskih fondova.

U usporedbi s regionalnim burzama, u kojem smjeru bi se trebalo razvijati domaće tržište kapitala?
Povezivanju ili približavanju stranim burzama koje sam već spomenuo nam treba jer bi donijelo novu tehnologiju, nove proizvode te bi znatno utjecalo na zadobivanje povjerenja stranih i domaćih ulagača, što bi zasigurno podiglo razinu aktivnosti na ZSE. Ispravan put je i uvođenje novih pravila ZSE kojima se priprema "short selling" i uvođenje strukturnih vrijednosnih papira, međutim upitno je koliko će još vremena proći do tada, no kada ta pravila zažive, možemo očekivati veću likvidnost na domaćem tržištu.

Koje su ulagačke preferencije domaćih fondova? Zašto se više ne ulaže u alternativne proizvode, primjerice u zlato i ostale plemenite metale?
Većina hrvatskih fondova ulaže isključivo u dionice, obveznice i instrumente tržišta novca zato što je prema Pravilniku o vrstama i podvrstama investicijskih fondova s javnom i privatnom ponudom moguće imati samo dioničke, obvezničke, mješovite i novčane fondove. Zbog toga nema fondova specijaliziranih za ulaganje u alternativne proizvode, osim jednog fonda specijaliziranog za ulaganje u zlato.

Turizam se često spominje kao domaći strateški sektor u kojem Hrvatska ima konkurentske prednosti. No stječe se dojam da fondovi izbjegavaju turističke dionice?
Glavni problem turističkog sektora bila je netransparentnost i neefikasnost poslovanja. Mislim da u posljednje vrijeme postoje određene naznake da dolazi do pozitivnih pomaka, najsvjetliji primjer je Riviera Adria, u kojoj bi kroz sinergiju trebalo doći do veće efikasnosti poslovanja.

Da se vratimo na mirovinske fondove; često se govori o potrebi dizanja stope izdvajanja u drugi stup. Kako ostatak fondovske industrije gleda na to? Bi li i druge fondove trebalo stimulirati, možda porezno kao u inozemstvu?
Sigurno je da bi bilo korisno kad bi se moglo povećati izdvajanje u obvezne mirovinske fondove, međutim pitanje je koliko bi poduzetnici mogli izdržati dodatan teret. Smatram da postoji perspektiva u postavljanju pretpostavki u osnivanju strogo sektorskih fondova u skladu s međunarodnom praksom koji bi bili usmjereni na izravno ulaganje. Tu ponajprije mislim na sektorske fondove koji će ulagati u industrijske grane koje mogu izravno potaknuti rast gospodarstva kao što su fondovi koji ulažu u alternativne izvore energije (solarna polja, vjetroparkovi) kao i u svijetu već davno poznate brodske fondove. Svi ulagači u takve fondovi su i te kako porezno subvencionirani uz logiku da stimuliranjem svakog ulagača da investicijom potiče gospodarstvo od kojeg živi na tome još i zaradi.

Dioničko tržište raste već 110 godina
Je li sada dobra prilika za kupnju dionica?
Odgovor na to pitanje kratkoročno naprosto nije lako dati. Međutim, reći ću vam sljedeće: njemački dionički indeks DAX ove godine bio je najviše 7600 bodova, a sada se nalazi na oko 5000 bodova pa je sigurno puno manji rizik kupovati sada nego kad je DAX bio 7600 bodova. U prilog dionica govori i to da je prosječan godišnji prinos američkog indeksa S&P 500 od prvog siječnja 1900. do kraja prosinca 2010. (neprilagođen za inflaciju) iznosio 9,56 posto. Znači, govorimo o razdoblju od čak 110 godina unutar kojeg su se zbila dva svjetska rata, velika depresija, internetski balon te kriza 2008., a unatoč svemu dioničko tržište ostvarilo je prosječan godišnji rast od 9,56 posto.