Vjerojatni je scenarij snažan pritisak prodavatelja odlučnih da prodajom dionica (stečenih po jeftinih 100 kuna) iskoriste odličnu priliku i realiziraju ekstra profit.
Koliko god na prvi pogled zvučalo paradoksalno, petljanje državne administracije s domaćim tržištem kapitala već je u nekoliko navrata ulagačima donijelo vrlo izgledne prilike za solidnu zaradu (u iznimno kratkom roku). Petrokemija (PTKM-R-A) i INA (INA-R-A) samo su neki od recentnijih (očitijih) primjera, a probuđenim interesom investitora za trenutak se činilo da bi i Sunčani Hvar (SUNH-R-A) mogao postati još jedan svijetli primjer državnog intervencionizma. Dionicama potonjeg trebalo je više od četiri mjeseca da se ponovo uguraju na ljestvicu malobrojnih domaćih izdanja s dnevnim prometom iznad milijun kuna, a zamjetan rast obujma trgovine pratio je i vrlo intenzivan rast cijene, dovodeći u pitanje čak i aktualnu all-time-high vrijednost od 290 kuna, dosegnutu sredinom svibnja prošle godine.
Dokapitalizacija
No ako je suditi isključivo na temelju prikupljenog prometa, priliku za solidan profit koja se ukazala snažnim rastom cijene dionica za sada su samo rijetki uspjeli iskoristiti. Da stvar bude još zanimljivija, još krajem prošle godine, kada je HANFA dala zeleno svijetlo prijedlogu povećanja temeljnog kapitala za 88,5 milijuna kuna, izdavanjem 885 tisuća dionica nominalne vrijednosti 100 kuna (namijenjenih svim dioničarima sukladno stanju od 21. prosinca), ama baš ništa nije upućivalo na pravu buru kojom se Sunčani Hvar prometnuo u jednog od najzanimljivijih izdanja protekloga tjedna. Štoviše, odobrenje HANFA-e koincidiralo je s upravo s kulminacijom višemjesečne korekcije i (privremenim) padom cijene dionica na najnižu razinu od kraja ožujka prošle godine (204 kune). Što je sasvim logična posljedica opisanog razvoj događaja, jer se povećanjem temeljnog kapitala emitiranjem dionica po nominali (upola nižom cijenom od one na burzi) zapravo razvodnjava tržišna kapitalizacija i stvara negativan pritisak na tržišnu cijenu, koju ionako (dojam je zamjetnog broja analitičara) tek trebaju opravdati poslovni rezultati. No tada na scenu stupa država, zdušno "podržavajući" tržište kapitala nagađanjima o odustajanju od sudjelovanja u dokapitalizaciji (unatoč činjenici da u Kapitalnom fondu očito drukčije gledaju na perspektive dionica), što bi najvećeg dioničaru, Orco Property Group, otvorilo put stjecanju vlasničkog udjela većeg od 50 posto (s aktualnih 47,6 posto). Barem su na to upućivale špekulacije temeljene na tajnim sporazumima s luksemburškim fondom, aktualizirajući scenarij po kojem bi dokapitalizacija uvjetovala nastanak obveze za podnošenje ponude za preuzimanje (s uobičajenim tromjesečnim prosjekom cijene kao osnovnim orijentirom ponude). I tada kreće pravi stampedo, a grozničavo nabijanje cijene dionicama u svega nekoliko dana donosi skok od čak 30 posto, ali i neuobičajenu suzdržanost institucionalnih investitora. Barem takav zaključak proizlazi iz prilično skromnih brojki u kategoriji prosječne vrijednosti transakcija (uglavnom oko dvadesetak tisuća kuna), što evidentno upućuje na iznimno visoku aktivnost retail ulagača.
Već je i činjenica (ili u najmanju ruku kredibilna pretpostavka) da su big boys u ovoj priči ostali po strani nekima bio dovoljno uvjerljiv argument za skepsu, no dionice je zapravo torpedirao kompromis uvjetovan izbornom godinom, pa će tako na kraju država ipak sudjelovati u dokapitalizaciji, a grad Hvar dobiti svoj kontrolni paket (25 posto + jedna dionica), koji mu garantira načelno aktivniju ulogu u upravljanju tvrtkom i čvrstu poziciju u vlasničkoj strukturi, bez straha od minoriziranja vlasničkog udjela istiskivanjem. Iz čega se pak rađa savezništvo najvećih dioničara (država putem HFP-a i DAB-a trenutno kontrolira 37,5 posto), te je za pretpostaviti da će Glavna skupština iskoristiti zakonsku klauzulu i osloboditi najveće dioničare obveze podnošenja ponude za preuzimanje. Naravno, valja još pričekati da se navedene pretpostavke i formaliziraju (predviđene faze dokapitalizacije bit će realizirane do kraja siječnja), no vjerojatno postojanje gentlemantskog dogovora na neki način garantira status quo, koji nikako ne ide na ruku recentnim kupcima dionica.

Pritisak prodavatelja
No sada bi se Sunčani Hvar bi vrlo brzo mogao naći pod snažnim pritiskom prodavatelja, odlučnih da prodajom dionica (stečenih po jeftinih 100 kuna) iskoriste odličnu priliku i realiziraju ekstra-profit, provocirajući korekciju koja se već zbog dokapitalizacije (razvodnjavanja tržišne kapitalizacije) čini neminovnom. Shodno tome, cijena dionica se već krajem protekloga tjedna spustila gotovo do 230 kuna, pri čemu će podatak o gotovo 10 posto tjednog rasta cijene (na zaključnih 241 kunu) mnogima zasigurno biti slaba utjeha. Jer nakon volumena od 17,7 tisuća dionica tijekom rapidnog rasta cijene (četverodnevnog pozitivnog niza), kupci su, i to po znatno nižim cijenama, za sada progutali tek manji dio (3,8 tisuća).
HFP predvidio rast do 300 kuna
A osim izostanka ponude za preuzimanje, Orco bi se u izbornoj godini mogao suzdržati i od aktivnije uloge na burzi (zadržavajući svoj vlasnički udio ispod 50 posto), čime nestaje i vrlo važna komponenta potražnje. U tom kontekstu valja spomenuti kako je kupnja dionica za trezor tvrtke krajem prvog kvartala prošle godine doslovno katapultirala cijenu (sa tadašnjih 170 kuna), potaknuvši u kombinaciji s iznimno pozitivnim (raširenim) momentumom na tržištu skok sve do aktualnog rekorda. Uzgred budi rečeno, bilo bi zanimljivo saznati jesu li u HFP-u imali ikakvih spoznaja o tome kada su, protivno uvriježenoj praksi, dioničarima početkom svibnja 2005. godina savjetovali suzdržanost, predviđajući rast cijene dionica sve do 300 kuna.

izvor: www.poslovni.hr