Četiri obvezna mirovinska fonda najveći su i najjači institucionalni investitori u Hrvatskoj. Činjenica. Sudjeluju u najvećim dokapitalizacijama na domaćem tržištu kapitala. Činjenica. Jedni su od najvećih ulagača u hrvatske obveznice koje se izdaju unutar naših granica. Činjenica. Imaju potencijal uložiti u masu projekata i sudjelovati u pokretanju hrvatskoga gospodarstva. Činjenica. No imaju li što kupovati i u što ulagati?

To je pitanje na koji je godinama odgovor: nemaju baš, unatoč brojnim kritikama da ne rade svoj posao. Iako je prije nekoliko godina postojalo pravilo da mirovinski fondovi ne smiju ulagati u kompanije određene minimalne tržišne kapitalizacije, toga sada više nema. Iako bi mnogi željeli veću ulogu mirovinaca, čini se da se njihova veća uloga tek priprema.

Ulagačke mogućnosti

Naime, četiri čelnika obveznih mirovinskih fondova (OMF-ova) nedavno su, kao Udruga društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava, predstavila rezultate poslovanja u 2015. No prije nego što sumiramo njihove zaključke i podatke, treba reći da su na tom predstavljanju mirovinci Vladi i javnosti poslali vrlo jasnu poruku - ′želimo sudjelovati′. I ne samo to, ovaj put odlučili su i dati popis projekata u koje žele ulagati (moram priznati da iako već godinama pratim financijsku industriju, a samim time i mirovinske fondove, ne sjećam se kada su tako kristalno jasno izrazili svoje želje i imenovali projekte, op. a.). Osim ′želimo sudjelovati′ mirovinski fondovi demonstrirali su i svoju snagu.

U dionice možemo uložiti 25,2 milijarde kuna! To je naš maksimum. Nećemo toliko uložiti, ali toliko možemo - rečeno je na predstavljanju.
Istaknuto je da bi u samo jedan infrastrukturni projekt četiri OMF-a mogla uložiti čak 10,75 milijardi kuna! Pod infrastrukturni projekt misli se na HAC. Nadalje, u korporativne obveznice četiri fonda mogu uložiti 21,6 milijardi kuna, odnosno maksimalno 50 posto imovine fondova A kategorije i 30 posto imovine fondova B kategorije - a maksimalno 40 posto izdanja svih četiriju OMF-a ukupno.

Dakle, poruka je sljedeća - u HAC mogu izravno uložiti 10,75 milijardi kuna, što je 15 posto ukupne imovine četiriju fondova i zakonski maksimum, a u hrvatske dionice i hrvatsko tržište kapitala 25,2 milijarde kuna. Imajući sve to na umu, između redaka mogla bi se iščitati vrlo jasna poruka svim političarima, odnosno još važnije onima koji sjede u Banskim dvorima - mirovinci su pokazali interes, i to jasan i nedvosmislen, pa sada znate koliko se milijardi kuna može upumpati u hrvatsko gospodarstvo, loptica je na vašem dijelu terena.

Nije bjanko ček

S obzirom na to da je hrvatski premijer Tihomir Orešković svoju karijeru izgradio u financijama, s obzirom na to da je ministar financija Zdravko Marić donedavno bio direktor u korporaciji zadužen za tržišta kapitala, možemo se samo nadati da su čuli poruku čelnika mirovinskih fondova i da će donijeti dobru odluku. Za razliku od njihovih prethodnika ili općeg stajališta politike koja je razmišljala na način - dajte nam novac kojim ćemo sanirati dugove poduzeća i malo ćemo kao nešto restrukturirati i nastavit ćemo dalje (do idućeg saniranja), ova politička garnitura nema taj luksuz.

Osim poruke snage i potencijala koji mirovinski fondovi imaju politika je primila još jednu vrlo važnu poruku - da, sada znate koliko možemo uložiti, ali taj novac nije bjanko ček.

Želimo upravljati kompanijama u koje ulažemo novac svojih članova - rečeno je na predstavljanju.

Kad bismo ulagali u autoceste, željeli bismo imati kontrolu nad upravljanjem, a zauzimali bismo se i za racionalizaciju poslovanja, posebice podizanja prihoda bez poskupljenja cestarina. Važno bi bilo i povećati promet kamiona autocestom, uzme li se u obzir da se kod nas na njihov promet odnosi 10 posto, a u Sloveniji čak 50 posto - rekao je Petar Vlaić, predsjednik Udruge mirovinskih fondova i čelni čovjek Erste Plavih mirovinskih fondova.

Nove želje

U prošloj godini mirovinski fondovi sudjelovali su u nekoliko dokapitalizacija - Podravke, Luke Rijeka, HPB-a i Tankerske Next Generation (TNG). Čelnici mirovinskih fondova posebno su napomenuli da bez njihove dokapitalizacije Podravka ne bi mogla kupiti slovensko Žito. A upravo je i Podravka primjer kako je jedna kompanija, opterećena duhovima i grijesima prošlosti gotovo bačena na koljena, lani pod nadzorom mirovinskih fondova (predsjednik NO-a Podravke čelnik je jednog od fondova) ostvarila rekordnu dobit.

A ono što fondovi žele jest uložiti u dionice kompanija u kojima država ima većinski paket. A to su: Hrvatska elektroprivreda, za koju je vlada Zorana Milanovića planirala inicijalnu javnu ponudu dionica, a od koje se jednostavno odustalo. Tu je, naravno, i HAC, koji je Milanovićeva vlada također htjela riješiti iz svog portfelja jer dugovi te tvrtke doslovce guše državnu riznicu. I od toga se odustalo jer, možemo slobodno reći, ta vlada nije imala hrabrosti.

No osim HEP-a i HAC-a, na koje su mirovinski fondovi bacili oko već prošle godine, pojavile su se i nove želje. Tu je ponajprije u medijima sve češće spominjani projekt LNG terminala na Krku, ali i ulaganje u skladišta plina. Mirovinski fondovi izrazili su i spremnost jačeg ulaganja u turistički sektor. Prema dostupnim podacima, u svojim portfeljima OMF-ovi imaju dionice Imperijala, gdje je država najveći vlasnik, tu su i dionice Plave lagune te HUP-a Zagreba. I to je od prilike to. No mirovinski fondovi kreću u ulaganje u Arenaturist. Naime, pulska hotelska kompanija uskoro će postati dio grupacije PPHE Hotel Group, koja posluje u 56 zemalja, a preuzimanje će se provesti posrednom transakcijom. Tvrtka Euro Sea Hotels, nizozemska podružnica PPHE-a, vlasnik je 20 posto tvrtke koja drži više od 74 posto dionica Arenaturista. Za 51 milijun eura nizozemska tvrtka preuzela je preostalih 80 posto dionica te tvrtke i tako je posredno preuzela i vlasništvo nad dionicama Arenaturista.

Prepuštanje dijela

Bitno je u ovoj priči da operacija uključuje i predugovore s dva domaća institucionalna investitora, obveznim mirovinskim fondovima AZ i PBZ CO, iz čega se može zaključiti da preuzimanje neće rezultirati povlačenjem dionica Arenaturista s burze. S mirovinskim fondovima je, naime, u prosincu dogovoreno da im novi većinski vlasnik nakon javne ponude prepusti dio vlasništva prema povlaštenim uvjetima, po cijeni od 285 kuna po dionici. Prema dogovoru AZ će kupiti devet posto dionica za 56 milijuna kuna, a PBZ Croatia osiguranje jedan posto s opcijom da poslije otkupi još četiri posto dionica. Uza sve spomenuto, mirovinski fondovi izrazili su i želju ulagati u zračne luke, pogotovo one u Splitu, Dubrovniku i Rijeci.

Uzmemo li iznose koje su mirovinci spomenuli i stavimo li ih u kontekst Zagrebačke burze, mogli bismo teoretski dobiti sljedeće vrijednosti: vrijednost svih dionica na ZSE-u na kraju veljače bila je 120,5 milijardi kuna, najvrednija kompanija na burzi je Ina, čija je tržišna kapitalizacija iznosila 25,75 milijardi, a nakon nje slijede Zagrebačka banka s kapitalizacijom od 12,6 milijardi, HT s kapitalizacijom od 11,5 milijardi te Privredna banka Zagreb s kapitalizacijom od 10,7 milijardi. To su jedine kompanije čija vrijednost premašuje deset milijardi, a nakon PBZ-a na listi je Adris (i redovite i povlaštene dionice) koji vrijedi 7,48 milijardi.

Teorije znanstvene fantastike

Zamislite sada da, naravno teoretski gledano, država krene s inicijalnim javnim ponudama, a OMF-ovi odluče iskoristiti svoj maksimum od 25,2 milijarde koje mogu uložiti u dionice (što je gotovo ekvivalent trenutačne tržišne vrijednosti Ine). Tržišna kapitalizacija burze, teoretski, skočila bi na najmanje 145 milijardi. Ili kada bi mirovinci uložili maksimalnih 10,75 milijardi u jednu kompaniju. Samo s time to bi postala četvrta po veličini kompanija na domaćem tržištu kapitala. Naravno, sve promatramo prizemno i u teoriji.

Ali to je poenta priče - četiri fonda mogu uložiti u jednu kompaniju onoliko koliko na burzi vrijede jedna banka ili telekom. Naravno, sve ovo je za sada u sferi teške znanstvene fantastike jer dosadašnje vlade nisu bile previše zainteresirane za tržište kapitala ili jednostavno nisu znale da takvo što postoji u Hrvatskoj. Pametniji, uvjetno rečeno, državni vlastodršci u primjerice Poljskoj ili Turskoj ili nekim drugim državama shvatili su odavno što je tržište kapitala i sve važnije privatizacije odradile ili pokušale odraditi putem burze. Valjda će i na naše tržište jednom doći red.