Do kraja 2006. u obveznim mirovinskim fondovima 16 mlrd kuna imovine. Uz dosadašnji trend rasta imovina obveznih mirovinskih fondova bi ove godine mogla porasti za oko 4,4 mlrd kn.
Sa 13,5 milijardi kuna neto imovine krajem lipnja obvezni mirovinski fondovi su među najvećim domaćim institucionalnim investitorima. Nastavi li se dosadašnji trend rasta imovine četiri obvezna mirovinska fonda krajem 2006. upravljat će s oko 16 mlrd kn, što u posebnom prilogu posvećenom mirovinskim fondovima analizira mjesečnik «Banka» u izdanju za kolovoz.
Imovina obveznih mirovinskih fondova svake godine raste sve više. Kraj 2002., prve godine njihovog poslovanja, fondovi su dočekali s dvije milijarde kuna pod upravljanjem. Sljedeće godine imovina je porasla za 2,64 mlrd kuna, u 2004. za 3,24 mlrd kuna, a lani je povećana za 3,8 mlrd kuna na ukupnih 11,7 mlrd. Prema tim brojkama može se očekivati da će imovina obveznih mirovinskih fondova ove godine porasti za 4,3 do 4,4 mlrd kuna, a 2007. bi i pet milijardi novih kuna u mirovinskim fondovima mogla biti realna opcija.
Mirovinski su fondovi u prvih šest mjeseci ostvarili niske prinose koji se kreću od –0,18% za RBA fond do 2,75% za Erste Plavi mirovinski fond. Nominalno gledajući, 2,75% nije loš polugodišnji prinos, no ako se uzme u obzir godišnja inflacija za koju se računa da će biti između 3 i 4 posto, onda očekivani nominalni godišnji prinos od pet ili šest postotaka, ne zvuči baš impresivno. Realni prinos fondova mogao bi se kretati između 1 i 2 posto. To nije zabrinjavajuće, ali nije niti 2 do 3 posto koliko su obično fond-manageri spremni, konzervativno, priznati da bi realni godišnji prinosi trebali biti.
No, treba znati da razlog za koliko-toliko dobre rezultate mirovinskih fondova u prvih šest mjeseci dolazi s Islanda. Naime, pad vrijednosti obveznica snažno je snizio prinose obveznih mirovinskih fondova u prvom dijelu godine i da u njihovim portfeljima nije bila dionica Plive, prinosi bi bili još niži. Kako je Actavis započeo cijelu priču o preuzimanju Plive što je dovelo do udvostručavanja vrijednosti njezinih dionica u samo nekoliko mjeseci, to mirovinski fondovi kojima je ta dionica bila jedna od rijetkih u koje su uopće mogli ulagati, svoje prinose uvelike mogu zahvaliti Islanđanima.
Priča o 'posrnulim' prinosima u prvih šest mjeseci uskoro će dobro poslužiti mirovinskim fondovima pri argumentiranju promjena zakona koje se očekuju do kraja godine. Naime, jedna od najvećih promjena koje bi trebale stupiti na snagu jest mogućnost, naravno opet uz dosta striktna ograničenja, da fondovi ulažu u dionice javnih dioničkih društava. Iako je rok u kojem se očekuju promjene zakona pomalo 'u skladu' s dugoročnom, opreznom politikom ulaganja koju prakticiraju mirovinski fondovi, njegova primjena od početka iduće godine mogla bi možda donijeti malo zbrke među fondove najesen. Razlog je u očekivanom preuzimanju Plive, a ovisno o odazivu investitora, postoji mogućnost da vrlo malo njezinih dionica ostane u slobodnoj trgovini, odnosno čak i da u potpunosti budu povučene i delistirane. Lako se može dogoditi da javna ponuda INA-inih dionica dođe na red nakon završetka preuzimanja Plive, pa je pitanje u koje će domaće dionice u međuvremenu ulagati mirovinski fondovi? Jasno je da danas nemaju puno izbora.
Stoga bi već danas, u skladu s dugoročnim strategijama mirovinskih fondova, trebalo započeti dijalog između državne administracije i društava koja upravljaju fondovima kako bi se pronašla strategija koja bi dopustila fondovima da zadrže konzervativnu strukturu ulaganja u mjeri u kojoj to moraju zbog sigurnosti imovine kojom upravljaju. Ta bi strategija trebala uključivati dulje (petogodišnje?) procjene proračunskih prihoda i rashoda i sukladno prognozama trebalo bi se i planirati izdavanje obveznica (što bi se možda kompenziralo smanjenjem poreznih prihoda, odnosno poreza) ili će mirovinski fondovi biti prisiljeni rješenja tražiti izvan granica Hrvatske. izvor: www.bankamagazine.hr