Pitanje kako osigurati mirnu i udobnu financijsku starost sve više zaokuplja javnost. Prema posljednjim podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), prosječna mirovina u Hrvatskoj, prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, iznosi tek 2177 kuna, što je jedva dovoljno za puko preživljavanje.

Za izračun koliko bi trebalo mjesečno “staviti na stranu” da bi se “pod stare dane” normalno živjelo uzeli smo primjer osobe koja živi u Zagrebu, ima 35 godina, a počela je raditi sa 27 godina. Osoba ima neto plaću od 6000 kuna, odnosno 8943 kune bruto. Kada ode u mirovinu sa 65 godina, ta će osoba u drugom mirovinskom stupu imati ušteđenih 518.750 kuna uz pretpostavku godišnjeg rasta plaća od dva posto i prosječnoga godišnjeg prinosa mirovinskog fonda od tri posto iznad stope inflacije. Prema podacima portala Hrportfolio.com, prosječni godišnji prinos sva četiri obvezna mirovinska fonda dosad se kretao između 4,34 i 5,29 posto, odnosno prosječnih 4,9 posto. Ako pretpostavimo da će mirovina prenesena iz drugog stupa biti isplaćivana do 85. godine života, budući će umirovljenik, prema izračunu Raiffeisen mirovinskoga osiguravajućeg društva (RMOD), mjesečno dobivati 2087 kuna mirovine.

Nestalna pravila igre
Tom iznosu, naravno, treba još pribrojiti i mirovinu iz prvog stupa, čiji je iznos za 30 godina vrlo teško procijeniti, imajući u vidu sadašnji nepovoljan omjer umirovljenika i zaposlenih od 1:1,3, stanje ekonomije i sklonost politike da administrativnim načinom mijenja “pravila igre” u mirovinskom sustavu. U tom pogledu dovoljno se prisjetiti devedesetih godina kada je na stotine tisuća umirovljenika potezom pera pretvoreno u socijalne slučajeve, a isplata duga umirovljenicima problem je koji se proteže već godinama. Valja podsjetiti i na prošlogodišnju izjavu bivšeg premijera Ive Sanadera o mogućnosti zatvaranja drugog stupa koja je izazvala konsternaciju na tržištu kapitala. Pretpostavimo stoga da osoba iz navedenog primjera ne želi ovisiti o političkim hirovima o mirovinskom sustavu, već je ove godine odlučila na spomenutih 2087 kuna sama osigurati dodatan iznos mirovine od 600 eura mjesečno. Prvi bi izbor u tom slučaju trebali biti dobrovoljni mirovinski fondovi, popularnije zvani “treći stup”, u kojima je uvjet za isplatu mirovine navršenih 50 godina života. Osim toga država stimulira ulaganje u treći stup sa 15 posto dodatnih poticajnih sredstava na uplaćeni iznos, a najviše do 750 kuna. Usto srpanjskim izmjenama poreznog zakona poslodavac ne plaća poreze i doprinose na dobrovoljnu mirovinsku štednju koju uplaćuje svojim radnicima. Prema mišljenju Vjeke Peretića, direktora Progreso grupe, za 600 eura dodatne mirovine u treći bi stup sljedećih 30 godina trebalo mjesečno uplaćivati 90 eura, odnosno 650 kuna. “Prema sadašnjim parametrima i zadanim zakonskim i poreznim okvirima, klijent bi tada mogao raspolagati s približno 735.000 kuna. On će odlučiti hoće li u 65. godini starosti cijeli iznos isplatiti kroz 15-godišnju (ili kraću) rentu, ili će se 30 posto sredstava isplatiti u gotovini, a ostatak isplaćivati kroz rentu prema uvjetima koji će tada vrijediti”, smatra Peretić. Direktor portala Moj bankar Toni Hrelja procjenjuje da bi prosječna mjesečna uplata trebala biti 750 kuna, ali uz pretpostavku 6-postotnoga godišnjeg rasta imovine mirovinskog fonda i nepromijenjenih sadašnjih državnih poticajnih sredstava. Uz pretpostavku 3-postotnog rasta, mjesečna bi uplata trebala iznositi oko 1300 kuna mjesečno, smatra Hrelja. “Zbog ovako velike razlike u uplatama koje ovise o prinosu fonda zapravo je nemoguće predvidjeti koji bi se iznos trebao štedjeti da se ima određenu mirovinu”, smatra Hrelja. Stvari se znatno mijenjaju ako budući umirovljenik sa 35 godina odluči kako je rad do 65. godine nehuman i želi u mirovinu otići 10 godina prije zakonske granice.

Naknade fondova
Ako bi uspio napuniti 30 godina radnog staža, prema izračunu RMOD-a iz drugoga bi stupa dobivao tek 970 kuna mirovine. Stoga bi mu dodatnih 600 eura vrlo dobro došlo. Prema izračunu Poslovnog dnevnika, ako želi od 55. do 70. godine trošiti 600 eura mjesečno, u 20 godina trebao bi u dobrovoljnim fondovima uštedjeti 788.400 kuna, odnosno 108.000 eura. Za toliki iznos mjesečno bi trebao uplaćivati čak 2315 kuna uz 3-postotni prinos fonda. Uz 6-postotni prinos iznos mjesečne uplate pada na i dalje značajnih 1645 kuna. No valja naglasiti kako osiguravanje financijskog mira u starosti kroz dobrovoljne mirovinske fondove nije besplatno. Fondovi naplaćuju ulaznu naknadu oko 1000 kuna, dok se izlazna naknada kreće između pet i 10 posto ukupne ušteđene svote, ovisno o trajanju članstva u fondu. Jedanput godišnje naplaćuje se i naknada za upravljanje, između 1,2 i 1,8 posto od ukupne imovine fonda. Ipak, mirovinski fondovi nisu jedina mogućnost štednje za mirovinu. Razvoj financijskog tržišta otvorio je i druge mogućnosti, poput ulaganja u životna osiguranja ili investicijske fondove. Što se tiče životnih osiguranja, Vjeko Peretić smatra da je tu riječ o uvriježenoj praksi. “Ovakvi programi, koji su danas oplemenjeni mnogim dodatnim pokrićima, jedan su od najsigurnijih načina štednje, ali uz relativno male očekivane dobiti. Međutim, ako ste zbrinuti i u slučaju nastupanja jedne od čestih teških bolesti, a obitelj zbrinuta s trostrukom osiguranom svotom zbog nesretnog slučaja osiguranika, onda je lako uvidjeti da glavni naglasak ovdje nije dobit. Velika sigurnost uloga zbog vrlo konzervativnog načina ulaganja osiguravajućih društava te zakonskih i sigurnosnih okvira u kojem djeluju čine police životnih osiguranja vrlo čestim i privlačnim načinom štednje za mirovinu. Vrlo uspješnoj prodaji osiguranja pomaže i činjenica da posljednjih godina banke zahtijevaju životnu ili riziko policu osiguranja uz većinu kreditnih proizvoda”, smatra Peretić. “Preporučujem kombinaciju dinamičnijega trećeg stupa s očekivanim većim prinosima i životnog osiguranja uz pokriće teških bolesti, ako financijske prilike to dopuštaju”, ističe Peretić. No Toni Hrelja upozorava kako je ulaganjem u dionice ili otvorene investicijske fondove moguće oplemeniti novac, ali se tako ulazi u poznate rizike tržišta kapitala. “Ovisi koliko je osoba spremna na rizik, ali i koliko je educirana i spremna pratiti kretanja tržišta kapitala”, kazao je Hrelja.

Spremnost na rizik
Cilj ulaganja i spremnost na rizik prilikom ulaska u svijet investicijskih fondova naglašava i Iztok Likar, direktor portala Hrportfolio.com. “Svako ulaganje je dobro ako je promišljeno i odgovara cilju. Teško je dati jednostavan recept, ali si općenito mlađi ljudi mogu dopustiti agresivnije ulaganje. Za starije ulagače vrijedi pravilo – koliko godina imaš, toliki postotak tvoje imovine treba biti uložen u konzervativne oblike ulaganja”, kazao je Likar. Njegov kolega Marko Repecki pojašnjava kako si mlađi ulagači mogu dopustiti rizičnije ulaganje jer je pred njima duže razdoblje u kojem se negativne oscilacije na tržištu mogu korigirati. “Stariji ulagači ne mogu si priuštiti takav oblik ulaganja pa bi sredstva za mirovinu bilo bolje ulagati u konzervativnije oblike fondova, poput novčanih ili obvezničkih”, smatra Repecki. “Općenito smatram da je ulaganje u fondove dobra ideja za štednju dodatnih sredstava za mirovinu. Mirovinski fondovi jesu temelj, ali nije loše uložiti dio novca i u investicijske fondove, tim više jer pružaju širok raspon rizičnosti. Ja bih se uvijek odlučio za neki fond. Osim toga smatram da bi se dobar dio štednje u bankama mogao i trebao preliti u investicijske fondove”, zaključio je Repecki.

Mirovinska odluka
Gotovina ili renta
Vjeko Peretić, direktor Progreso grupe koja se bavi zastupanjem u potrošačkom kreditiranju i osiguranjima, kaže kako bi za dodatnih 600 eura mjesečne mirovine osoba stara 35 godina trebala mjesečno uplaćivati oko 90 eura. Taj izračun vrijedi uz pretpostavku odlaska u mirovinu sa 65 godina. “Prema sadašnjim parametrima i zadanim zakonskim i poreznim okvirima klijent bi tada mogao raspolagati s približno 735.000 kuna”, procjenjuje Peretić. Direktor Progresa kaže i da tada na osobi ostaje odluka o tome hoće li ušteđeni iznos isplaćivati kroz mjesečne rente ili djelomično u gotovini.

Potrebne mjesečne uplate u dobrovoljni mirovinski fond u idućih 30 godina za 600 eura mjesečne mirovine
uz 6-postotni godišnji rast imovine mirovinskog fonda – između 650 i 750 kuna
uz 3-postotni godišnji rast imovine mirovinskog fonda – 1300 kuna

Potrebne mjesečne uplate u dobrovoljni mirovinski fond u idućih 20 godina za 600 eura mjesečne mirovine
uz 6-postotni godišnji rast imovine mirovinskog fonda – 1645 kuna
uz 3-postotni godišnji rast imovine mirovinskog fonda – 2315 kuna