Smjernice fiskalne politike i strategija Vlade ne ulijevaju puno nade. Čuda su, naravno, uvijek moguća, ali za njih nije dovoljno ubrati veće prihode i "navodno smanjiti" rashode. Britak je to zaključak Katarine Ott, ravnateljice Instituta za javne financije (IJF) na jedan od najvažnijih dokumenta Vlade o fiskalnoj politici. Iako je, kaže, riječ o iznimno važnim dokumentima koji određuju sudbinu države od 2013. do 2015., Vlada je smjernice, ali i strategiju objavila sa zakašnjenjem. Unatoč probijenim rokovima stručnjaci nisu impresionirani, a hoće li to uspjeti s agencijama u reviziji kreditnog rejtinga koja je pred vratima, vidjet će se ubrzo.

Problem prioriteta
"Vladina strategija, nažalost, nudi istu viziju, strateški i dvanaest općih ciljeva koje je HDZ-ova vlada ponudila za razdoblje 2010. - 2012. Budući da se smjernice rade na temelju strategije, nedostatak nove kvalitetnije vizije i ciljeva odrazio se i na njih pa one nude svojevrsni status quo", primjećuje Ott i pita treba li ustrajati na strategijama koje očito ne daju dobre rezultate? A što to zamjera ravnateljica Instituta za javne financije? Prije svega, čini se, prioritete Banskih dvora. Ne osporavajući da su zdravlje, okoliš i regionalni razvoj važni, umanjivanje važnosti ciljeva poput jačanja pravne države te poticanje znanja zbunili su Ott koja kritizira da su prepreke rastu upravo nefunkcioniranje pravne države i neadekvatno obrazovanje na svim razinama. A kad je rast u pitanju, smatra, Vlada je s prognozama o stagnaciji ove te rastu od 1,8 posto iduće godine preoptimistična, a istodobno preskromna u prognozama za godine koje slijede. "Zbog nepripremljenosti Vlade za preuzimanje vlasti 2012. je nažalost izgubljena, ali tako skromna povećanja BDP-a (kada bi se i ostvarila) neće nas daleko odvesti", kaže Ott upućujući na primjere drastičnih rezova u baltičkim zemljama koje danas rastu osjetno brže od prosjeka EU. Ključni problem dokumenta je što se iščitavaju tek tehničke uštede i dizanje poreznog opterećenja, a ne bitni rezovi. Privatizacija i jača uloga privatnog sektora se ne spominju, a očita je usmjerenost na državnu intervenciju. "Vladina 'Biblija' trebala bi biti publikacija Svjetske banke 'Doing Business' jer njihova ljestvica lakoće poslovanja ukazuje da su zemlje u kojima je najlakše poslovati najčešće i ekonomski najuspješnije", konkretna je preporuka Zoranu Milanoviću. Olakšavanje poslovanja donijelo bi više inicijative privatnika pa se rast BDP-a ne bi trebao tražiti u investicijskom ciklusu javnih tvrtki (koje se bore s vlastitim dubiozama poslovanja za koje je izvjesno da će dodatno opteretiti porezne obveznike) i tada ne bismo toliko ovisili o "okruženju".

Gdje su reforme?
Iako Vlada najavljuje konsolidaciju na teret rashoda, njihov se rast planira iz godine u godinu. Ako se ne ostvare investicije i oporavak Europe, teško će biti ispoštovati Zakon o fiskalnoj odgovornosti, a što će Vlada tada, nitko ne zna. "Neoprostivo je što nije planirano stvarno smanjenje rashoda u apsolutnim brojkama", smatra Ott zaključujući da je "smanjenje rashoda potrebna vizija i strategija koje nema, a ne tek puki pokušaji ušteda koji na kraju rezultiraju aposolutnim povećanjem tih rashoda".