Višak likvidnosti u hrvatskom bankarskom sustavu trenutačno iznosi više od sedam milijardi kuna, ali statistika i dalje ukazuje na pad plasmana kredita poduzećima i stanovništvu. Nitko ne želi uzeti kredit, trošiti niti investirati, čak ni uz povoljne kamatne stope. To nije samo hrvatski problem, on trenutačno jako muči i mnogo veće i razvijenije zemlje.

Usprkos ogromnoj likvidnosti koju su stvorile centralne banke i rekordno niskim kamatnim stopama, rast kredita u SAD-u, Velikoj Britaniji ili Europi je razočaravajući, a ekonomija se ne uspijeva izvući iz krize. Razlog leži u tome, smatra Richard C. Koo, glavni ekonomist japanskog Nomura Research Institutea, što je novac "zaglavio" u bankarskom sustavu.

Psihološka barijera
Nakon četiri godine ogromnog ulijevanja novca u sustav, krediti privatnom sektoru na Zapadu stagniraju ili padaju, a niti u jednoj zemlji nije došlo do rasta inflacije - kazao je taj tajvansko-američki ekonomist na konferenciji o redizajnu globalnih financija održanoj na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta. Zašto je to tako? Po njegovom mišljenju, radi se o "recesiji bilance", fenomenu karakterističnom za financijske krize i razdoblje nakon pucanja balona. Suočen s urušavanjem bogatstva i bremenom duga, privatni sektor samo gleda kako smanjiti zaduženost i troškove. Za menadžere i obične građane dug počinje predstavljati pravu traumu. Stoga je jedini način da se prevlada ta psihološka barijera, smatra Koo, potrošnja javnog sektora.

Kako je monetarna politika neučinkovita, iz ovog tipa recesije zemlju može izvući samo država. Ako poduzeća i stanovništvo ne mogu pomoći sami sebi, mora ih spasiti vlada - kazao je Koo. Kao primjer navodi japansku vladu koja je nakon 1990. ulazila u različite projekte, bolje i lošije, ali je uspjela zaustaviti potonuće ekonomije. No, kada je premijer Hashimoto poslušao savjet ortodoksnih ekonomista MMF-a i odlučio smanjiti deficit dizanjem poreza i rezanjem potrošnje, ekonomija je kolabirala, recesija je trajala pet kvartala, a porezni prihodi potpuno su potonuli. Za ispravak te pogreške trebalo je 10 godina.

S njegovom dijagnozom trenutačnog stanja svjetske ekonomije nije se teško složiti, pogotovo ne onima koji podržavaju pristup: manje štednje, više potrošnje.

Prostor za uštede
No, rješenja nisu jednostavna. Kako da troše države koje su i same prezadužene ili ne mogu dobiti zajam po povoljnim uvjetima? Za Hrvatsku i druge zemlje Europe u recesiji, Athanasios Vamvakidis, bivši predstavnik MMF-a u Zagrebu, a danas zaposlenik banke Merril Lynch, kaže da fiskalni stimulansi ne mogu biti rješenje. No, rezultati govore da ni štednja nije rješenje.

Slučaj Grčke jasno pokazuje da smanjenje potrošnje bez provođenja reformi ne može dati rezultate - kaže Vamvakidis. Situacija je različita od zemlje do zemlje i fiskalna konsolidacija ne može se svugdje provoditi na isti način, ali u svim zemljama južne Europe, smatra, postoji veliki prostor za uštede.

Deprimiranje potrošača
Još je važnije rješavati strukturne probleme: popraviti poslovno okruženje za ulagače, olakšati investiranje...

Ipak, u vrijeme "recesije bilance", upitno je koliko je ulagača spremno investirati, čak i da su uvjeti idealni. Taj proces povratka privatnog sektora na scenu očito će trajati. Tu je, naravno, važan i psihološki element. Japanska je vlada, kako navodi Koo, čak stvarala psihozu da će doći do rasta cijena i na taj način poticala ljude da troše. No, hrvatska Vlada zasad uspijeva samo dodatno deprimirati ulagače i potrošače. Preostaje još čekati oporavak u okruženju koji bi možda mogao pokrenuti i Hrvatsku.