Na sučeljavanju koje je u utorak navečer organizirala Akademija za politički razvoj, u raspravi na temu gospodarstva i stranačkih gospodarskih programa, kao panelisti su o slučajevima poput Zračne luke Zagreb, Diokija i sisačke Željezare govorili potpredsjednik Vlade za investicije Domagoj Ivan Milošević (HDZ), Dragan Kovačević (HNS), Josip Budimir (HSLS) i Ljubo Jurčić (HEI).

Na upit treba li udovoljiti zahtjevima štrajkaša u Zračnoj luci Zagreb oko kolektivnog ugovora i tako riskirati gubitak potencijalnog investitora, Milošević je rekao kako je upravo danas postignut dogovor sa sindikatom ZLZ-a te da natječaj ide dalje. Milošević je tijekom sučeljavanja nerijetko spominjao misteriozne investitore, pa tako ispada da za svaku problematičnu tvrtku u Hrvatskoj postoje najmanje dva zainteresirana ulagača - samo nitko ne zna koji su to. Za ZLZ Milošević kaže kako postoji šest "svjetski poznatih" investitora koji su zainteresirani za ZLZ, od toga "dva ili tri" čine konzorciji. Rok za predaju ponuda za dobivanje koncesije za ZLZ je, podsjetio je, 12. prosinac.

"Kada nekome dajete koncesiju, to znači da nečime ne znate upravljati ili nemate dovoljno kapitala", komentirao je Kovačević, dodavši kako ZLZ izgleda kao da ste iz Londona "sjetjeli u kukuruzište". Ljubu Jurčića ne muči pak toliko izgled ZLZ-a, koliko promet. "Ako ostane ovakav promet, onda koncesiju nitko neće htjeti uzeti, a država će onda graditi na kredit", kazao je. Dodao je i kako nije stvar ni u višku radnika zaposlenih u ZLZ-u nego u kreiranju novih radnih mjesta za te ljude. Milošević je vezano za promet kazao kako očekuju da će se broj sa sadašnjih dva milijuna putnika godišnje povećati na pet milijuna.

Budimir: Neka država uđe u Dioki, ali neka ne upravlja

Na upit o Diokiju, tvrtki u vlasništvu Roberta Ježića koja zapošljava 1.200 radnika, treba li intervenirati i spasiti je ili je pak prepustiti tržištu - što bi moglo kulminirati i stečajem, Josip Budimir (HSLS) kazao je kako bi je spašavao. "Izgradili bismo visibility studiju da saznamo je li ta tvrtka uopće perspektivna, onda bi država sa svojim potraživanjima i s potraživanjima ostalih javnih poduzeća trebala ući u njegovu strukturu i tražiti strateškog partnera, a da se pritom ne miješa u upravljanje", kaže Budimir.

Kovačević je dodao kako Dioki treba spasiti i iz ekoloških razloga. Spomenuo je kako bi se njime mogli pozabaviti i fondovi za gospodarsku suradnju (FGS) koji su i kreirani za spašavanje takvih kompanija. Istaknuto je kako Diokiju, ukoliko Ina i HEP ustraju na embargu na energente, prijeti ekološka katastrofa.

Milošević pak kaže kako Dioki treba promatrati kroz tri segmenta: prvi je udio u Novom listu. Drugo je zemljište koje nije nužno za Diokijevu proizvodnju, a to je zemljište na Krku, za koje je Dioki već potvrdio da je inicijalni dogovor o kupoprodaji tog zemljišta postignut. To je zemljište u vlasništvu Dioki grupe namijenjeno za izgradnju LNG terminala i elektrane, a u dovršavanje tih procesa na Krku, kazao je Milošević, potrebno je uložiti još 30-ak milijuna eura. Milošević je kao treće istaknuo da treba uzeti u obzir da je preko 90 posto Diokijeve proizvodnje namijenjeno izvozu, a problem je sirovina za proizvodni proces. Milošević tu opet spominje "više zainteresiranih ulagača", ali ne spominje imena. Kazao je kako je već poslano nekoliko pisama namjere te da se trenutno vode razgovori s kreditorima i ulagačima. "Treba imati na umu da Diokijem upravljaju kreditori, u najvećoj mjeri su to banke, HEP i Ina tek u manjem dijelu", kazao je.

Jurčić je pak kazao kako je samo pitanje vremena kada će tvrtke poput Diokija i Dalmacijavina kolabirati. "Ovdje se ne radi o novcu nego o sustavu koji ne podupire tvrtke", kazao je Jurčić.

Sisačka Željezara - gasiti ili nastavii agoniju?

Sljedeće pitanje bilo je pitanje sisačke Željezare - gasiti je ili nastaviti agoniju s novim investitorom?

Milošević kaže kako je CMC bio ozbiljan ulagač koji je u zadnje četiri godine u sisačku Željezaru uložio 100 milijuna dolara. "Ovog proljeća je bilo priča o ulaganju još 50 milijuna dolara, no svijet se mijenja", kazao je. Objasnio je kako CMC ima "sasvim druge probleme" zbog kojih zatvara pet postrojenja u nekoliko država. Opet tu spominje ulagače, pa kaže da su njih dvojica, kineski i njemački, trenutno upućeni u Švicarsku gdje je inače sjedište CMC-ove podružnice Commercial Metals Int­ernational (CMI). Milošević postupak CMC-a pravda i činjenicom da su, kada su ulazili u investiciju, očekivali da će Hrvatska puno ranije postati punopravna članica EU-a.

Govoreći o smanjivanju javne uprave, Milošević je rekao kako krizna vremena nisu vrijeme za otpuštanje te da je ključ u podizanju efikasnosti.

Rohatinski - spasitelj ili "upropastitelj"?

Razgovaralo se i o guverneru Hrvatske narodne banke (HNB) Željku Rohatinskom. "Očekivao sam da će monetarna stabilnost razviti Hrvatsku, ali nije", počeo je Jurčić. Greška Rohatinskog je, po njegovu mišljenju, bila ta što nije usklađivao monetarnu s fiskalnom politikom. "On se zatvorio u svoju kućicu i čuvao tečaj, čuvao kunu, a iza naše kune zapravo nemate gospodarstvo", kazao je.

Na pitanje je li Rohatinski spasitelj ili "upropastitelj" hrvatskog gospodarstva, Jurčić odgovara pomalo zbunjeno i kontradiktorno: "Mislim da je on bio pogrešan čovjek na krivom mjestu u to vrijeme, on je korektno radio svoj posao, ali nije imao snage promijeniti politiku".

Otpuštene milijarde "zapele" u bankama

Kovačević je rekao kako je onih 6,3 milijarde kuna koje je Rohatinski 'otpustio' u ožujku ove godine 'zapelo' u bankama, dok su Vladini modeli za pomoć gospodarstvu (A, B i C) propali.

Milošević je kazao kako država ne može preuzeti odgovornost za banke u kojima građani drže novac "i normalno je da je važno da te banke budu profitabilne". Kazao je kako "u 21. stoljeću u razvoju gospodarstva ne sudjeluje samo država". "Država nije sama sebi svrha, ja jesam do prije godinu dana bio poduzetnik i razumijem te probleme. Nije sada trenutak da se kreiraju socijalni lomovi i da se reže tamo gdje nije potrebno rezati", dodao je, pa 'ispalio': usred krize eurozone deficit će biti ove godine manji nego 2003.

Kovačević: Milošević je dobar dečko, ali je otišao u krivom smjeru

Budimir je istog trena na to skočio kazavši kako neće, dok je Kovačević još jednom priliku iskoristio kako bi docirao: "Domagoj, ti nisi ekonomist pa ću te nešto naučiti. Nije pitanje smanjivanje deficita, nego što je struktura deficita, ali jasno mi je da ti to ne možeš do kraja provariti", kazao je. Kovačević tu nije stao s komentarima na Miloševića. U jednom trenutku je rekao i kako ga ne smatra zapravo likom koji predstavlja sadašnju garnituru jer je prekratko u Vladi. "On je dobar dečko, ali to je zakašnjela reakcija", kazao je aludirajući na dovođenje Miloševića na mjesto potpredsjednika Vlade za investicije. "On jadan hoda okolo i organizira neke forume, a napravio je grešku, otišao je u krivom smjeru, inače bi ga možda mi primili", kazao je nasmijavši se.

Na Budimirovu opasku kako se sada prikazuje deficit mirovinskog sustava koji to zapravo nije - "jer je Vlada potkupljivala određene skupine društva", Kovačević je dodao: "Da se isplaćuju mirovine koje su stvarno zarađene, prosječna mirovina bi bila šest tisuća kuna, a deficit bii bio nula. Mi danas plaćamo nešto što ne pripada u taj sustav. Mi ćemo napraviti reviziju što znači mirovina, opskrbnina, socijalna kategorija... Nećemo nikome oduzimati, ne može se to. Ne možete nekome oduzeti 2.600 kuna, to je socijalni prag. Oko mirovina imamo uravnoteženost neravnoteže, mi smo mirovine pretvorili u socijalnu kategoriju", kazao je.

Na Miloševićevu izjavu da "novca ima, novac nije problem", Kovačević je rekao da novca može netko imati koliko hoće, ali da mu to ništa ne znači ako njime ne zna upravljati.

Jedno od konkretnijih pitanja o kojima se razgovaralo bile su i koncesije na autoceste, koje zagovara predsjednik HNS-a Radimir Čačić. Budimir tu problem vidi u činjenici što bi koncesionar morao zarađivati novce na autocestama na kojima se danas gubi. "Jedna je trasa pozitivna, sve druge su u minusu", kazao je. Milošević pak odgovara: "Ne vidim zašto ste tako negativni". Kazao je kako autoceste danas s tri ili četiri milijarde eura investicija čine infrastukturu koja je bitna za turizam.

I na kraju - MMF.

Budimir je kazao kako nije pitanje pozvati MMF ili ne - "Ako budemo nastavili s ovakom politikom kakvu propagiraju Kukuriku i HDZ, nećemo ga pozvati, on će sam doći", kazao je, dodavši: "Ja se ne bojim MMF-a, ali što će ti država ako ti Bruxelles kreira politiku, a ekonomiju Washington? Zašto smo se borili za ovu državu?".