Već povećane kamate na stambene kredite u svim bankama te dodatno destimuliranje kredita građanima, koje je upravo najavio HNB, trebali bi znatno uzdrmati sadašnje stanje na tržištu nekretnina u Hrvatskoj, pogotovo u njegovu najdinamičnijem dijelu - Zagrebu. Uz povećanje kamatnih stopa, u ovoj godini se bilježi znatan pad prodaje stanova, opet, prvenstveno u Zagrebu, ali i manji broj izdanih građevnih dozvola, doduše, s većom vrijednošću radova jer se grade veliki stambeni i poslovni kompleksi. Kombinacija porasta kamatnih stopa i ograničevanja kreditiranja trebala bi prouzročiti smanjenje cijena nekretnina, ali iako takav rasplet situacije stručnjaci već duže najavljuju kao jedini realni, on se dosad nije dogodio. Štoviše, unatoč znatnom padu prodaje, prosječne cijene nekretnina stagniraju, dok su u prvom polugodištu cijene novih stanova rasle za gotovo 10 posto i prema Državnom zavodu za statistiku dosegle nešto više od 12 tisuća kuna po četvornom metru. No u trećem kvartalu su se obistinile najave o rastu kamata. Stručnjaci se slažu da bi to trebalo dovesti do "pozitivne krize" koja će sa sobom donijeti smanjenje cijena nekretnina i pročišćavanja građevinskog sektora na kojem će opstati samo najjači i najkvalitetniji. "Na svakom normalnom tržištu povećanje kamata na stambene kredite rezultira smanjenon potražnjom što uzrokuje smanjenje cijena. Grubo preračunano, ako kamate porastu za jedan postotni poen, na sadašnju prosječnu plaću u Hrvatskoj, ukupna mogućnost zaduženja je smanjena za 10 posto. S prosječnom plaćom na rok od 30 godina možete dignuti 90 umjesto 100 tisuća eura. Taj pad kupovne moći bi trebale pratiti i cijene", kaže Josip Tica s Ekonomskog fakulteta. Tica vidi razvoj situacije kroz tri opcije. Prva je i najmanje moguća u tržišno uređenom društvu. Pad prodaje će se nastaviti dok ekonomski rast ne poveća plaće i vrati kupovnu moć i kreditne mogućnosti na prethodno stanje.
Druga je pad cijena stanova, sukladno povećanju kamatnih stopa, za barem pet posto. Treća opcija je zadržavanje cijena na postojećeoj razini uz uvjet da se uz stanove ne nudi samo "lokacija i cigla" nego čitav niz dodatne opreme i pogodnosti u kombinaciji s visokokvalitetnom gradnjom i agresivnom marketinškom kampanjom, koja također stoji. Treća opcija se već počela pojavljivati ove godine u vidu financiranja kamata na kredite prve godine, ugrađenih ormara, perilica, pa čak i daravanja automobila uz stan, ali još nisu u potpunosti vidljivi njezini efekti. "Zbog brojnih najava da cijene nekretnina trebaju padati vjerojatno će još neko vrijeme trajati tvrdoglavost pri održavanju cijena dok se ne vidi događaju li se stvarne promjene ili samo nagađanja, ali nakon toga vjerujem da bi će uslijediti pad cijena i znatno povećenje dodatne ponude. U takvoj situaciji će preživjeti samo najjači", zaključuje Tica. Direktor udruge poslodavaca graditeljstva Hrvatske Zdenko Karakaš tvrdi da se cijena gradnje kod izvođača radova ne može više snižavati jer se drži na svojoj prosječnoj vrijednosti između 700 i 800 eura po četvornom metru. S porastom cijena kredita građanima, ali i investitorima, cijene stanova morat će se smanjivati, a tu po njemu neće biti mjesta za one koji žele brzo ostvariti ekstra profite. "U posljednjih šest godina dogodio nam se jedan neprirodni rast građevnog sektora u kojemu je broj zaposlenih porastao sa 60 na 90 tisuća. Potrebna nam je jedna pozitivina kriza na tržištu koja će ga pročistiti. Sada je prosječna dobit u stanogradnji između 10 i 15 posto, ali se i s manjom može sasvim pristojno zaraditi. Investitori u građevini morat će smanjiti cijene jer su i oni opterećeni kreditima koji se dižu samo za pojedinačni projekt i koji treba početi vraćati nakon dvije godine, a to se ne može učiniti ako stanovi nisu prodani", smatra Karakaš. No on upozorava kako su cijene zemljišta, pogotovo u Zagrebu, također nerealne i kako se u biti na preprodaji zemljišta ostvaruju najveći profiti. Država i lokalna samouprava trebale bi utjecati na uravnoteženje cijena zemljišta, što bi donijelo i povoljnije stanove. Osim toga, ističe Karakaš, mora postojati organizirana državna stanogradnja koja će omogućiti da mladi ljudi mogu povoljno kupiti stan i koja će u sebi sadržavati i demografsku i migracijsku politiku.