Oštar pad cijene nafte pomaže jačanju američkog dolara, dok oštar uzlet cijene nafte pomaže njegovom slabljenju. No, u kom smjeru će se tržište okrenuti? Na ovo pitanje nije moguće odgovoriti sa zadovoljavajućom razinom pouzdanosti. Rizik je jednostavno prevelik i zbog toga se još prije godinu dana barem djelomično od njega trebalo ograditi.

Prodaja nekretnina stambene namjene pala je više nego što su analitičari očekivali, ali dolar na objavu tih rezultata u utorak nije oslabio. Opklada na jačanje dolara nakon najave čelnika američke središnje banke Ben S. Bernankea da će pružiti potporu američkom kreditnom tržištu fundamentalno je trebala biti poprilično sigurna, no tada su fundamentalisti saznali za pravo značenje geopolitičkog rizika. Iran je uspješno testirao projektile koji mogu nositi nuklearnu bojevu glavu i doseći Izrael, a zabrinutost sudionika naftnog tržišta zbog mogućeg pada ponude sirove nafte iz Irana nadjačala je fundamente i poprilično oslabila američki dolar.

Što je Bernanke o ključnim kamatnim stopama natuknuo u svom govoru? Pa nije ih niti spomenuo! Možda nije izravno, ali analitičari čitaju između redaka i slušaju između izgovorenih riječi. Naime, pružanje potpore u cilju premošćivanja problema s nelikvidnošću uz istovremeno podizanje ključnih kamatnih stopa bilo bi zbunjujuće i kontraproduktivno.

Dakle, Bernanke je najavio da ove godine ključne kamatne stope neće podizati. Što njegov govor znači najbolje pokazuje oštar pad cijene sirove nafte na 136,04 američka dolara za barel. No, nisu svi analitičari protumačili Bernankeov govor jednako. Naime, terminski kupoprodajni futures ugovori daju čak 45 posto vjerojatnosti da će američka središnja banka podići ključne kamatne stope već u rujnu.

Što bi za globalno gospodarstvo zemalja uvoznika sirove nafte značio nastavak uzleta njene cijene? Došlo bi do pada kupovne moći stanovništva koje bi više izdvajalo za gorivo, zatim do značajnog rezanja marže neto dobiti svih poduzeća kojima energenti igraju značajnu ulogu u strukturi troškova te do pada cijena dionica tih poduzeća. Možda čak i do njihovog bankrota.

Ako bi se takva poduzeća odlučila za očuvanje cjenovne konkurentnosti, morala bi smanjiti realne plaće svojih zaposlenika ili otpustiti radnike povećavajući produktivnost rada, ali istovremeno stvarajući problem povišene nezaposlenosti kao dodatak rastu vanjskotrgovinskog deficita zemalja uvoznika nafte i inflatornom udaru.

Zemlje uvoznici sirove nafte suočile bi se s pritiscima deprecijacije tečaja, a za domaću ekonomiju to bi značilo nemogućnost otplate kredita s valutnom klauzulom i mnoštvo osobnih bankrota. Zbog svega je jednostavno teško vjerovati analitičarima Goldman Sachsa, Merrill Lyncha i Lehman Brothersa da će cijena barela sirove nafte nastaviti rasti.