Ingrin model spasa HG Spota, koji je predložio vodeći dioničar Saša Lončar, unio je optimizam među vjerovnike i ulagače. Optimističan je i Hrvoje Prpić, suosnivač tvrtke i, uz Gorana Češnovara, ključan čovjek u restrukturiranju poslovanja tog trgovca u posljednje dvije godine.

Prpić, kojeg je za savjetnika Uprave HG Spota postavila Zagrebačka banka, uvjeren je da će se postići dogovor s vjerovnicima. Upozorava da će u protivnom trpjeti ne samo postojeći dobavljači već cijela IT industrija u Hrvatskoj jer od tri najveća specijalizirana IT maloprodajna lanca tada ne bi preostao nijedan.

Što se dogodilo u HG Spotu? Zašto ste se odlučili povući iz te priče?
Ključan problem HG Spota je previše vjerovnika. Nije problem dug već činjenica da ga je većina vjerovnika pokušala naplatiti samostalno. Kristalno je jasno da novca u ovom trenutku nema za sve, ali je isto tako jasno da u tvrtki ima 80 ljudi koji dobivaju plaće, da dobavljači imaju jedan kvalitetan prodajni kanal, da tvrtka može poslovati pozitivno i da joj treba vremena da otplati dug. Nažalost, u masi vjerovnika to sve znači malo.

Što su radili vjerovnici?
Uistinu svašta. Navodno su se svi dogovarali ali bi paralelno sami išli u naplatu. Neki su u tome uspjeli, poput PBZ-a koji je sjeo na AmEx, zatim Erstea, koji je sjeo na Diners, ili pak ICF-a koji se na vrlo diskutabilan način izvukao van. Pokušavali su i ostali. No, svaki put kad bi uzeli komadić od tvrtke zapravo su uzimali od dobavljača i kad se to dogodilo po koji zna koji puta dobavljači su rekli - dosta! To je razočaravajuća priča kad znate da smo godinu i pol tražili trajno rješenje, a sve za što su financijski vjerovnici bili zainteresirani bila je kratkoročna odgoda. Ne čudi što je dobavljačima prekipjelo.

Koji su po vama najznačajniji rezultati restrukturiranja?
To što smo došli do break evena, što je u današnjim uvjetima, posebno u maloprodaji gdje su praktički propali svi HG Spotovi veći konkurenti, fantastičan rezultat. Tržište prijenosnih računala se u prvom tromjesečju ove godine prepolovilo u odnosu na godinu dana ranije, a mi smo unatoč tome ostvarili rast. Gledajući prema stanju na tržištu, naš porast iznosi 128 posto, što je više nego na samom početku HG Spota kad smo rasli svake godine za duplo. K tome, rast je bio kontinuiran pa je zato priča s vjerovnicima gora. Prerano su počeli zahtijevati povrat.

Zaba je najveći vjerovnik. Kako se ona ponijela?
Postoji velika razlika između vjerovnika. Konkretno, Zaba nam je maksimalno izašla u susret. Bilo je i drugih banaka koje su bile za dugoročno rješenje poput Volksbanke, čiji bih angažman također pohvalio. No, ono najvažnije, kao netko tko je i privatni ulagač, vidio sam iz prve ruke kako se u praksi ponaša deset najvećih banaka u Hrvatskoj. Osobno smatram da je jako važno za hrvatsku privredu da imamo deset banaka poput Zagrebačke banke i Volksbanke. Jako je važno da u krizi imamo banke koje ne razmišljaju isključivo o svojoj dobiti. HG Spot je bio posrnuo ali smo pokazali da može. Nadalje, 80 ljudi nije bilo na burzi nego su svojim obiteljima nosili plaće koje su bile redovite. Dobavljači su uredno bili plaćeni, a vjerovnici su imali jasan signal da će u realnom roku biti namireni. Sada pak realno govorimo o novim ljudima na burzi i gašenju posljednje velike IT maloprodaje, a da banke od toga nemaju ništa.

Izuzmemo li novi gubitak radnih mjesta u krizi, zašto smatrate da bi propast HG Spota bila važna u širem kontekstu?
Tržište IT maloprodaje je potpuno uništeno. Sve tri veće tvrtke su bankrotirale - Vemil, HG Spot i Technomax. Ostalo je nekoliko manjih igrača poput Linksa, Mikronisa i Chipoteke te puno onih kojima fokus nije na informatici. Tako nešto je dobavljačima poput M Sana i Recra loše jer više nemaju veće, uređene specijalizirane prodajne kanale. Sad im preostaje da ili sami uđu u maloprodaju ili premoste situaciju podrškom nekim novim web trgovcima ili promijene fokus poslovanja. U ovakvim uvjetima, primjerice, prodavači velikih distributera više nisu samo prodavači već i savjetnici.

Koliko je veliko tržište maloprodaje IT robe?
Zajedno s potrošačkom elektronikom koja se nekako pripojila IT-u, rekao bih da je trenutno na milijardu i pol do dvije milijarde kuna godišnje. Unatoč krizi HG Spot je radio promet od 80 milijuna kuna godišnje i rastao.

Može li to značiti i da više nema potrebe za maloprodajom specijaliziranom samo za IT?
Ne, ta potreba postoji. Ljudi trebaju računala i popratnu opremu. Upravo stoga im treba specijalizirana IT maloprodaja da im pruži savjet, pojasni, pokaže, sastavi, dostavi i općenito pruži kvalitetnu uslugu. Danas imate web trgovine ali smisao IT maloprodaje nije to. HG Spot se ne bavi prebacivanjem robe iz skladišta u skladište tako što se time upravlja web obrascima već uslugom. U ratu cijena koji je danas prisutan imamo situaciju da se gubi kvaliteta radne snage jer oni koji su stručni neće raditi za 2500 kuna mjesečno. Također, u takvim uvjetima kupci znalci preći će na kupnju kod veletrgovaca ili na eBay a većina preostalih kupaca ostat će bez kvalitetnih informacija i kupovat će IT isključivo kao i odjeću, prema trendovima.

Zar to nije logična posljedica ako na nekom tržištu nema potrebe za određenim oblikom trgovina?
Ma ne govorimo ovdje samo o IT maloprodaji već informatici u Hrvatskoj općenito. Propast specijalizirane IT maloprodaje znači udarac na IT veletrgovce a time i na uvoznike i proizvođače IT opreme. Time također i na proizvođače softvera i popratnih usluga te u konačnici cijelu IT industriju. Zaboravlja se da si nisu konkurenti samo HG Spot i Konikom u ovoj priči već su si konkurenti i cijele industrije. Primjerice, ljudi će možda odlučiti da umjesto računala kupe skuter ili automobil. Da pronađu nešto drugo što ih zabavlja i educira. Oni imaju ograničen budžet i ne moraju ga trošiti na IT. A s nestankom IT specijalizirane maloprodaje i daljnjim nastavkom cjenovnog rata presahnut će marketinški budžeti IT industrije i dogodit će se sve što u pogledu razvoja te hrvatske strateške grane gospodarstva ne želimo.

Na kakav cjenovni rat mislite?
Imamo užasno lošu situaciju gdje svatko otvara svoj IT web shop a u njima ljudi rade za 1000 do 2000 kuna mjesečno. To je tragično s obzirom da su dobro školovani a rade za manju plaću nego čistačice. Bilo bi bolje da se prekvalificiraju u programere ili dizajnere. Nažalost, za takvo stanje dio krivnje snose i distributeri. U M Sanu je veći rabat od HG Spota mogao dobiti svaki web shop koji im se javio preko njihove web forme i platio avansno svoju prvu narudžbu. Takav web shop bi imao 3 posto nižu početnu cijenu nego mi.

Vjerujete li da će HG Spot opstati?
Da, sigurno će se postići sporazum. Po mojoj procjeni, brend HG Spot vrijedi barem dva milijuna eura a trenutno leži na cesti da ga netko podigne i unovči. Treba ipak biti realan. Tvrtka ima 850.000 kuna troškova mjesečno i za takav hladan pogon treba godina dana da bi se došlo na nulu. Zato sporazum neće biti dovoljan već i realna očekivanja svih uključenih u nastavak razvoja tvrtke.

Hoće li neki strani lanac ući na tržište?
To je malo vjerojatno. Svako tržište ima svoje zakonitosti, odnosno navike potrošača. Konkretno, MediaMarkt bi mogao donijeti velike trgovine ali i visoke cijene. Oni ne rade ispod 30 posto marže. Zato ih nema u Nizozemskoj gdje su opstali lanci malih dućana. Postoji, doduše, mogućnost da ako se kupci povuku iz informatike da se time otvori prostor za MediaMarkt. To bi bilo slično kao što je Cinestar od nekad nepostojećeg tržišta kino prikazivanja stvorio branšu u kojoj se lijepo živi. No, cijene kina su im zato 20 do 30 posto više, također distribucija i prikazivanje su spojeni u jedan biznis itd. No, da bi do toga došlo prvo ćemo morati opet proći kroz fazu malih kvartovskih IT trgovina, onu poput HG Spota od prije deset godina kad smo još bili mala trgovina u
Središću.

Je li kriza udarila i po vašim projektima?
Volio bih da nije ali ne mogu se žaliti. Smee i OffSpace sad stvaraju dobit. To mi je impresivno jer se građevinska industrija u Hrvatskoj smanjila na 15 posto prijašnjih kapaciteta, a Smee, koji je poznat po prodaji bambusovih parketa, raste u odnosu na tržište i ima tri puta veći promet u odnosu na tržišni prosjek. Isto tako i OffSpace sad bilježi rast nakon što smo riješili ključan problem a to je osvješćivanje tržišta o tome kakve usluge zapravo nudimo. Prešli smo break even i kontinuirano rastemo. Kriza je utjecala na obje tvrtke i rast bi možda bio veći da je nije bilo, ali sam zadovoljan.

Nedavno se pojavio projekt sličan OffSpaceu u Splitu. Hoćete li otvarati OffSpace u drugim gradovima?
To nije pitanje ambicije koliko realnosti hrvatskog gospodarstva. Financijski se tako nešto ne isplati otvarati u drugim gradovima, čak ni Rijeci ili Splitu zbog visokih troškova hladnog pogona. Zagreb je na samom rubu isplativosti a drugi gradovi su pet do šest puta u lošijoj situaciji. S druge strane, nema ni potrebe raditi slične projekte u ostatku Hrvatske jer, primjerice, strane tvrtke koje ulaze na ovo tržište promatraju ga kao cjelinu i njima je najjednostavnije imati predstavništvo u Zagrebu za cijelu Hrvatsku. Slično je i u ostalim industrijama poput trgovine što pokazuje i primjer HG Spota.