Inin prospekt investitorima je predstavljen tek nedavno, a obično je rok za objavu oko šest mjeseci prije upisa dionica.
Iako je javna ponuda dionica Ine već desetak dana jedna od najvažnijih tema u hrvatskim medijima, izvan njezinih granica taj je interes znatno manji kako u specijaliziranim poslovnim medijima, tako i u investitorskoj zajednici. Iako su pripreme za izlazak dionica Ine na tržište kapitala prilično dugo trajale i bez obzira na to što je riječ o kompaniji s nezanemarivom tržišnom kapitalizacijom, nezahvalne su procjene koliko će taj korak pozitivno utjecati na poslovanje ove kompanije. Paralela s Plivom i njezinim uspješnim razvojem, po mišljenju inozemnih analitičara, još se ne može postaviti. Dvije kompanije i njihovi sektori dosta se razlikuju pa se ne mogu naslutiti niti neki efekti u budućem razvoju cijene ovih dionica. Inin strateški partner MOL nije nikada tajio svoj interes konačnog preuzimanja i time jačanje strateški važne pozicije na jugoistoku Europe. Kako i druge jače kompanije intenziviraju svoje investicije u regiji, može se pretpostaviti da će se prije ili kasnije i Ina naći u tom globalizacijskom trendu. Međutim, do konačnog natjecanja velikih i početka konsolidacije ovog tržišta proći će još poprilično vremena. Kako ni javno natjecanje kod preuzimanje Plive nije prošlo bez skandala i sumnji o korupciji, treba očekivati veći oprez prije sljedećih sličnih pothvata. Bez impulsa od špekulacije preuzimanja ili neke intezivnije strateške suradnje uspjeh investicije u dionice ove kompanije još je dosta nepredvidiv. Jak interes hrvatskih građana za dionicama ove kompanije zasigurno će dati pozitivan početni impuls. Daljnji razvoj, međutim, time nije zajamčen. O uspjehu ove dionice neće odlučiti samo rezultati i budući planovi kompanije već i stanje na svjetskom tržištu energenata. Kako Ina operira pretežno na hrvatskom tržištu, utjecaj promjena na svjetskom tržištu je blaži, no s druge strane Ina ne participira u diverzifikacijskim efektima koje joj druga tržišta nude i ostaje ovisna o potražnji u Hrvatskoj. Kako je riječ o potražnji zemlje u razvoju, stranim se investitorima nameće pitanje tzv. riziko premije (odnosno veće očekivane dobiti).
Očekivanja su dakle viša nego kod sličnih kompanija u susjednim državama. Drugi razlog za priličnu nezainteresiranost i oprez inozemne javnosti može se vidjeti i u nedovoljnom informiranju od strane Ine. Iako se privatizacija dosta dugo pripremala, informiranje potencijalnih investitora počelo tek neposredno prije provođenja postupka javne ponude dionica. S obzirom na to da je uobičajen rok objavljivanja prospekta kompanije nekih šest mjeseci prije roka za upis dionica, mnogi bi ozbiljni institucionalni investitori mogli odgoditi svoju investiciju za nekoliko mjeseci i konačnu investicijsku odluku donijeti tek nakon detaljnje analize godišnjeg izvješća 2006. godine. Upitno je također koliko će sektorska pozicija Ine kočiti veće angažmane međunarodnih investicijskih fondova koji ulažu na područje zemalja u razvoju. Regionalno opredijeljeni fondovi imaju u sektoru energenata jake pozicije u ruskim kompanijama koje će prema mišljenju mnogih promatrača teško mijenjati za udjele u Ini. Naime, većina ‘benchamrka’ za fondove zemalja u razvoju je izražena kroz indeks MSCI EM Eastern Europe postavljen po principu free-floata. Ina se zasad u njemu neće naći, a i kad se nađe, zauzimat će razmjerno mali udjel. U korist dionicama Ine ide dobar razvoj hrvatskog tržišta i rastući interes stranih investitora da ulažu u hrvatske dionice. Kako je malo kompanija sa sličnom tržišnom kapitalizacijom i GDR-ovima u stranim bankama, opredjeljenje za ulaganje na hrvatsko tržište dovoljno je da se dionice Ine sigurno nađu u portfelju stranih investora. Dakle, Ina bi u dužem roku mogla postati interesantna investicijska alternativa za strane ulagače. U kojem trenutku i s kojim volumenom, zasad je teško prognozirati.Inin prospekt investitorima je predstavljen tek nedavno, a obično je rok za objavu oko šest mjeseci prije upisa dionica.
Iako je javna ponuda dionica Ine već desetak dana jedna od najvažnijih tema u hrvatskim medijima, izvan njezinih granica taj je interes znatno manji kako u specijaliziranim poslovnim medijima, tako i u investitorskoj zajednici. Iako su pripreme za izlazak dionica Ine na tržište kapitala prilično dugo trajale i bez obzira na to što je riječ o kompaniji s nezanemarivom tržišnom kapitalizacijom, nezahvalne su procjene koliko će taj korak pozitivno utjecati na poslovanje ove kompanije. Paralela s Plivom i njezinim uspješnim razvojem, po mišljenju inozemnih analitičara, još se ne može postaviti. Dvije kompanije i njihovi sektori dosta se razlikuju pa se ne mogu naslutiti niti neki efekti u budućem razvoju cijene ovih dionica. Inin strateški partner MOL nije nikada tajio svoj interes konačnog preuzimanja i time jačanje strateški važne pozicije na jugoistoku Europe. Kako i druge jače kompanije intenziviraju svoje investicije u regiji, može se pretpostaviti da će se prije ili kasnije i Ina naći u tom globalizacijskom trendu. Međutim, do konačnog natjecanja velikih i početka konsolidacije ovog tržišta proći će još poprilično vremena. Kako ni javno natjecanje kod preuzimanje Plive nije prošlo bez skandala i sumnji o korupciji, treba očekivati veći oprez prije sljedećih sličnih pothvata. Bez impulsa od špekulacije preuzimanja ili neke intezivnije strateške suradnje uspjeh investicije u dionice ove kompanije još je dosta nepredvidiv. Jak interes hrvatskih građana za dionicama ove kompanije zasigurno će dati pozitivan početni impuls. Daljnji razvoj, međutim, time nije zajamčen. O uspjehu ove dionice neće odlučiti samo rezultati i budući planovi kompanije već i stanje na svjetskom tržištu energenata. Kako Ina operira pretežno na hrvatskom tržištu, utjecaj promjena na svjetskom tržištu je blaži, no s druge strane Ina ne participira u diverzifikacijskim efektima koje joj druga tržišta nude i ostaje ovisna o potražnji u Hrvatskoj. Kako je riječ o potražnji zemlje u razvoju, stranim se investitorima nameće pitanje tzv. riziko premije (odnosno veće očekivane dobiti).
Očekivanja su dakle viša nego kod sličnih kompanija u susjednim državama. Drugi razlog za priličnu nezainteresiranost i oprez inozemne javnosti može se vidjeti i u nedovoljnom informiranju od strane Ine. Iako se privatizacija dosta dugo pripremala, informiranje potencijalnih investitora počelo tek neposredno prije provođenja postupka javne ponude dionica. S obzirom na to da je uobičajen rok objavljivanja prospekta kompanije nekih šest mjeseci prije roka za upis dionica, mnogi bi ozbiljni institucionalni investitori mogli odgoditi svoju investiciju za nekoliko mjeseci i konačnu investicijsku odluku donijeti tek nakon detaljnje analize godišnjeg izvješća 2006. godine. Upitno je također koliko će sektorska pozicija Ine kočiti veće angažmane međunarodnih investicijskih fondova koji ulažu na područje zemalja u razvoju. Regionalno opredijeljeni fondovi imaju u sektoru energenata jake pozicije u ruskim kompanijama koje će prema mišljenju mnogih promatrača teško mijenjati za udjele u Ini. Naime, većina ‘benchamrka’ za fondove zemalja u razvoju je izražena kroz indeks MSCI EM Eastern Europe postavljen po principu free-floata. Ina se zasad u njemu neće naći, a i kad se nađe, zauzimat će razmjerno mali udjel. U korist dionicama Ine ide dobar razvoj hrvatskog tržišta i rastući interes stranih investitora da ulažu u hrvatske dionice. Kako je malo kompanija sa sličnom tržišnom kapitalizacijom i GDR-ovima u stranim bankama, opredjeljenje za ulaganje na hrvatsko tržište dovoljno je da se dionice Ine sigurno nađu u portfelju stranih investora. Dakle, Ina bi u dužem roku mogla postati interesantna investicijska alternativa za strane ulagače. U kojem trenutku i s kojim volumenom, zasad je teško prognozirati.
izvor: www.poslovni.hr