Njemačka i Francuska već su neko vrijeme u prilici zaduživati se uz negativne kamatne stope, što znači da ulagači plaćaju da bi kreditirali Berlin i Pariz, no uz daljnji pad kamatnih stopa, budući da se Europska središnja banka (ECB) sprema na kvantitativno popuštanje, sada i multinacionalnim kompanijama plaćaju da bi ih kreditirali, analizira agencija AFP.

Takva pojava rezultat je toga što ulagači traže sigurno mjesto za svoj kapital na tržištima obveznica, gdje su kamatne stope pale na vrlo niske razine. Potreba za niskorizičnim instrumentima, uz također malu zabrinutost oko inflacije, dovela je do toga da ulagači zapravo guraju kamatne stope u negativno područje za kratkoročne njemačke i francuske državne obveznice.

Švicarski prehrambeni div Nestle prvi se među tvrtkama suočio s padom kamatnih stopa u negativno područje kod duga iskazanog u eurima, kada su prinosi na obveznice koje dospijevaju na naplatu za manje od dvije godine pali ispod nule.

"Među poremećajima koje izazivaju niske kamatne stope i kvantitativno ublažavanje monetarne politike su ti da nekim državama, pa i kompanijama sada plaćaju kako bi oni povećali dug. Po prvi se put i korporativnim obveznicama visoke kvalitete trguje uz negativne prinose (Nestle) a kod mnogih su oni blizu nule (Shell, Novartis, Air Liquide, BASF, Sanofi)", kazali su analitičari u Royal Bank of Scotland.

ECB je snizio ključnu kamatnu stopu na svega 0,05 posto u želji da podupre eurozonu pomoću nižih troškova zaduživanja. S obzirom da je eurozona sada pogođena valom deflacije zahvaljujući padu cijene nafte, ECB se sprema od ožujka uvesti program kvantitativnog popuštanja monetarne politike u sklopu kojeg će kupovati državne i korporativne obveznice u mjesečnim iznosima do 60 milijardi eura. To će dodatno utjecati na snižavanje prinosa, odnosno stope povrata ulagačima.

No, nameće se pitanje - zašto bi ulagači pristali da plaćaju drugima da bi ih kreditirali.

Ulagači plaćaju za ′privilegiju′ kreditiranja drugih

"To je efekt straha zbog delikatne situacije u Europi. Investitori ulažu novac u najsigurnije instrumente jer nisu sigurni u vezi povrata novca drugim instrumentima. Stoga plaćaju za ′privilegiju′ da kreditiraju najsolidnije države i kompanije", pojašnjava Juan Valencia, kreditni stručnjak u banci Societe Generale CIB.

ECB-ov program kvantitativnog popuštanja, kojim će biti otkupljeno preko 1.000 milijardi eura vrijednih obveznica, imat će golem utjecaj na tržište dugova iskazanih u eurima čija ukupna vrijednost doseže svega 1.500 milijardi eura.

Valencia je kazao da 900 milijardi eura toga duga već nosi prinos manji od jedan posto, a 400 milijardi eura donosi manje od 0,5 posto. Od nekih ulagača, poput mirovinskih fondova i osiguravateljskih tvrtki, traži se da određen postotak njihovih sredstava ulažu u obveznice koje izdaju države i kompanije sa sigurnim kreditnim rejtinzima.

S ulaskom ECB-a na tržište, naći dobre prinose u sigurnim instrumentima postat će još teže, mišljenja su stručnjaci.

"U tijeku je proces kompresije i sve ide prema nuli", kazao je Valencia.

"Ulagači su stoga primorani birati obveznice kompanija nešto manje sigurnih, odnosno iskreno, primorava ih se da zamijene imovinu kako bi ostvarili bolji prinos", kazao je Quesnel.

Za kompanije je to izvrsna vijest, tumači Valencia, premda upozorava da "samo zato što je novac praktički besplatan ne znači da bi se neke kompanije željele naći u kompliciranoj situaciji".

Quesnel je kazao da pad troškova zaduživanja pokazuje da je "ECB odradio svoj posao", a da sada "trebamo snažniji rast i manju nezaposlenost da bi ljudi trošili".

Valencia pak kaže da dok su "kompanije općenito u dobroj formi nakon poduzetih velikih napora nakon krize u 2008. godini", da bi stvarno prosperirale "trebaju rast i potrošače".