Činjenica da je prihvaćen plan spašavanja financijskog sustava SAD-a težak 700 milijuna USD, što se smatralo prvim korakom u rješavanju globalne financijske krize zasad nije doprinijela njezinom jenjavanju.
No, doprinijelo je jačanju dolara prema euru, što je prema mišljenju analitičara više dokaz slabosti europske valute nego snage dolara, a očekuje se da će se slabljenje europskih valuta nastaviti.Europske vlade očajnički pokušavaju spasiti svoje financijske institucije i sve ih više štedišama jamči za uloge, a koliko će se još banaka naći na udaru nemoguće je procijeniti.

Nije potop

Analitičari i sudionici na tržištu su složni u jednome - ovo je situacija kakvu dosad još nisu vidjeli jer "tko je mogao pomisliti da bi neka velika banka u EU mogla samo tako propasti", i u tome da je sada sve moguće. Strah od recesije je velik, a čini se i posve opravdan.

Na europskim je u burzama u ponedjeljak bio pravi potop. Pred kraj trgovanja indeks Bečke burze ATX bio je na gubitku većem od 10 posto, milanski Mibtel više od 8 posto, pariški CAC više od 7 posto, frankfurtski DAX više od 6 posto, a FTSE oko 4,5 posto.

"Ne bih rekao da je riječ o potopu. Pad vrijednosti dionica normalna je stvar s obzirom da se u cijelom svijetu očekuje recesija, a kretanja na burzi vodeći su indikator za kretanja u realnom sektoru. U očekivanju recesije osim dionica, padaju i cijene sirovina i energije", kaže Vladimir Gligorov, analitičar bečkog Instituta za međunarodne ekonomske studije. On podsjeća da je očekivano trajanje recesije šest do osam tromjesečja, odnosno da su male šanse da će ona završiti prije kraja sljedeće godine.

Nemamo jasnu sliku

Gligorov također upozorava da će trebati vremena da se vide efekti američkog plana za spašavanja financijskog sektora. "Ono što je u SAD-u odlučeno mora se još i provesti, a zasad se ne zna kako će se to učiniti, kako će se izvršiti otkup nelikvidnih obveznica i hipotekarnih kredita. Tek tada, a trebat će sigurno dva tjedna, moći će se vidjeti pravi efekti te odluke.

Stvar se sada seli u Europu, a tu je problem to što nemamo jasnu sliku što će Europa napraviti, kako će se nositi s problemima u financijskom sektoru, kako će ga spašavati, kako će se članice koordinirati... Loše je što se odluke ne mogu brzo donositi. Neizvjesnost oko sposobnosti EU da se nosi s problemima utječe na otežane uvjete kreditiranja i međubankarskog kreditiranja što se vidi iz rasta kamata.

Što se tiče Hrvatske, u kojoj posluju uglavnom talijanske i austrijske banke, zasad nema indikacija da se neka od njih nalazi u lošem položaju, iako se to ne može točno znati. Odnosno, u zdravlje banaka tek se trebamo uvjeriti. No, za Hrvatsku može biti ozbiljan problem njezina velika ovisnost o financiranju iz inozemstva koje, u boljem slučaju može postati skuplje, a gora je varijanta da ne možete ni doći do sredstava. Tada se mora smanjivati potrošnja i povećavati izvoz da bi se moglo više uvoziti. Postoji bojazan da su banke previše plasirale u stambene kredite, što također može postati problem ako dođe do korekcije cijena. Hrvatska svakako spada u rizičnije zemlje kad je riječ o posljedicama krize i nalazi se pred ozbiljnim testom", smatra Gligorov.

Zavladao je strah

Boris Galić, predsjednik Uprave Allianza Zagreb, članice jedne od najvećih osiguravajućih grupacija u svijetu također smatra da se smatra da se radi o općem potopu, već je razvoj događaja skloniji tumačiti kao situaciju kakva se dosad još nije dogodila.

"U ovom trenutku tržištima vladaju emocije, a zna se da je među njima najjači strah. Ljudi se boje kad ne znaju što ih čeka. Očito je da problemi nisu samo u SAD-u i nužno je da se najprije vidi koje sve financijske institucije imaju problema i da se onda stvari počnu rješavati. Bit će bolje, stvari više nikad neće biti iste, jer su neke velike financijske institucije nestale. No, ekonomija se mora svesti na svoju realnu veličinu. Ključna je obnova povjerenja, a da bi to bilo moguće moramo znati istinu. Činjenica da kriza ne jenjava očito znači da se istina još ne zna. No, zna se i da je u vrijeme kada svi prodaju pametnije raditi nešto drugo.

Očito je da dolaze vremena u kojima će se morati manje trošiti, a više štedjeti. I ova je kriza posljedica trošenja novca kojeg nisu imale ni tvrtke ni građani. Za nas kao osiguratelje ne događa se ništa posebno, na nama nije toliki pritisak kao na banke.

Sam Allianz Zagreb je inače već godinu dana na minimumu s dionicama. To je pitanje smanjivanja rizika", zaključuje Galić dodajući da iz Allianzove centrale dolaze isključivo umirujući tonovi.

Među sudionicima domaćeg tržišta u ponedjeljak je bilo teško pronaći optimista: "Sad čekamo da se Amerika otvori", kazao nam je Marin Hrešić, predsjednik Uprave Erste vrijednosnih papira pred kraj trgovanja u Europi.

Skuplji krediti

"Bojimo se kako će se financijska kriza odraziti na realni sektor, što je jedini pravi problem, jer onda više ne vrijede ni fundamenti. Problem će biti eventualno poskupljenje kredita, odnosno nemogućnost kompanija da otplaćuju kredite i uzimaju druge. Na hrvatskom je tržištu zasad sve u redu, a to tvrdi i HNB. No, istina je da će banke biti na oprezu i više voditi računa o kvaliteti klijenata. I u našem ćemo biznisu postrožiti procedure i dodatno paziti na izloženost prema pojedinim klijentima. Nastavak krize mogao bi dovesti do konsolidacije u sektoru, a obično prvo nastradaju najslabiji", upozorava Hrešić.

"Prelijevanje krize nemoguće je spriječiti, vlada panika i ljudi se nerazumno ponašaju. No, financijski sustav Hrvatske je mnogo sigurniji od europskog. Velike hrvatske banke imaju vrlo nizak omjer ukupne imovine prema kapitalu, obvezama i jamstvenom kapitalu, nemaju subprime kredita, nisu kupovale izvedenice, ni hipotekarne obveznice. Činjenica da banke nisu rizične ima se dobrim dijelom zahvaliti HNB-u i sve će više ljudi shvatiti da je središnja banka tu odigrala vrlo pozitivnu ulogu. Kako sada bankarske dionice u danu padnu po 10 posto tako će ići i prema gore. U sljedećih će najmanje pola godine tržište biti vrlo volatilno, odnosno bit će vrlo visoke dnevne stope rasta i pada cijena. Bojazan pred recesijom je jako velika", kazao nam je čelnik jednoga od mirovinskih fondova koji je želio ostati anoniman.