Do kraja tjedna Vladi će sigurno doći pismo austrijskog OMV-a u kojem će oni i službeno najaviti svoj interes za kupnju udjela u Ini. Prema informacijama bliskima austrijskoj kompaniji, Uprava kompanije definitivno je odobrila projekt u kojem će OMV hrvatskoj Vladi ponuditi kupnju 19 posto njezina udjela plus kupnju udjela u Braniteljskom fondu plus potencijalno sve - što znači i ponudu za otkup Molovog sadašnjeg udjela u Ini. U tom prvom pismu, naravno, neće biti iznosi, ali će biti iskazana jasna nakana Austrijanaca da uđu u utakmicu u koju dosad nisu imali pristupa. Naime, saznaje se da je OMV već u nekoliko navrata pokušao osigurati kontakt (sastanak) s predstavnicima Vlade, ali mu to dosad nije uspjelo. Nakon službenog pisma ipak očekuju i službenu reakciju budućeg prodavatelja udjela u Ini.

Zsolt Hernadi Pregovarački adut

OMV s tom ponudom, kažu poznavatelji, nema što izgubiti. Ili će (možda) dobiti Inu ili će sa svojom ponudom natjerati Mol da jako dobro plati premiju na većinsko vlasništvo u hrvatskoj naftnoj kompaniji koju će osigurati kroz share swap i javnu ponudu za preuzimanje. U tom slučaju Mol će biti dodatno financijski oslabljen i, smatra se, još ranjiviji na novi OMV-ov napad. Osim što ima mišljenja da će ta ponuda ponešto oslabiti Vladinu namjeru da nastavak privatizacije Ine realizira kroz zamjenu dionica s Molom, poznavatelji smatraju da će upravo OMV-ov ulazak u igru postati Vladin ključni pregovarački adut prema Molu. Dakle, ako inicijalno to i nije htjela, Vlada s OMV-om dobiva priliku da prodaju 19 posto udjela u Ini provede maksimalno transparentno i da pritom ishodi najveću moguću cijenu u pregovorima odnosno korist za ostale dioničare. Štoviše, većina stručnjaka smatra da bi Vladina taktika sad trebala biti otvaranje karata koje, pritom, ne isključuje razmjenu dionica temeljenu na fer vrijednosti kompanija, ali uz traženje visoke premije (najmanje 30 posto) na većinski paket kojeg bi time dobio Mol, a možda i neka druga kompanija. U svakom slučaju, svaku ponudu valja testirati i kod drugih zainteresiranih ponuđača. Ako Mol potencijalno bude i dalje "grizao", onda Vlada ima legitimitet upustiti se u projekt razmjene kojim će umjesto novca za svoj udio u Ini dobiti Molove dionice. No, Vlada u tim pregovorima ima i dodatni zadatak - ishoditi za sebe što bolje uvjete u novom dioničkom ugovoru, jer će do ulaska Hrvatske u EU ona ipak ostati vlasnik 25 posto plus jedne dionice Ine. A s obzirom da se saznaje kako je dosadašnji Molov pregovarač Lajos Alacs, inače direktor strateškog razvoja, iznenada premješten na drugu funkciju u kompaniji, a pregovore je u ime Mola preuzeo osobno Zsolt Hernadi, predsjednik Uprave, (uz pomoć koordinatora), hrvatskim pregovaračima to očito neće biti nimalo lak posao.

Nacionalni interesi

I taj podatak, naime, svjedoči koliko je Molu stalo da zavlada Inom. Naftni stručnjaci, naime, objašnjavaju da je nakon gubljenja Srbije (NIS-a) Ina još više ušla u strateški fokus Mola, jer ako nju ne dobiju pod većinsku kontrolu, dugoročno gube i ovo tržište, a posredno i BiH. Istodobno, unatoč javnoj prezentaciji kako Vlada u novim pregovorima ima dobru poziciju, sve je izraženija skepsa kako dobici na koje iz sporazuma o razmjeni računa hrvatska Vlada nisu previše izgledni, pogotovo kad je riječ o tzv. zaštiti nacionalnih interesa. Recimo, pravni i financijski stručnjaci upozoravaju kako je Vladin krunski argument da će vlasništvom u Molu imati utjecaja na energetsku strategiju zapravo neodrživ jer će je vrlo teško očekivati da će u stranoj jurisdikciji, uz sve druge dioničare Mola, RH uspjeti imati utjecaj na poslovnu politiku mađarske kompanije. Osim toga, poznavatelji upozoravaju da je krajnje neobično i nelogično da jedna država ima vlasnički udio u kompaniji u drugoj državi, bez obzira što ne postoje pravne prepreke za njezino izravno sudjelovanje u vlasništvu ili, pak, kroz imenovanje neke od institucija, fondova da u njeno ime upravlja tom imovinom. U tu svrhu Vlada čak može osnovati i posebno poduzeće. No, većina se poznavatelja još uvijek pita u koju svrhu?

Spajanje iz 1999. srušio Pašalić

U prijedlogu o spajanju Ine i Mola koji je bio aktualan sredinom 1999. kompanije su se trebale spojiti u omjeru 60 naprama 40. Tadašnja Uprava Ine bila je dobila odobrenje užeg kabineta Matešine Vlade o ulasku u projekt, a Vlada je za to bila dobila i suglasnost predsjednika Franje Tuđmana. Ali, nekoliko mjeseci kasnije, od projekta se odustalo. Kuloari kažu, a negdje je kasnije navodno i on sam to izjavio, da je projekt zapravo srušio Ivić Pašalić, Tuđmanov savjetnik, prezentiravši projekt spajanja kao predaju nacionalne naftne kompanije ruskoj mafiji, aludirajući na tadašnja nagađanja da je iza Mola stajao sumnjivi ruski kapital.

Perić: Zaduženoj Hrvatskoj treba novac od prodaje Ine

Protiv najavljene zamjene dionica Ine i MOL-a, osim dijela politike, je i konzultant Željko Perić. Smatra da je to loše rješenje uz obrazloženje da Hrvatskoj treba novac. "U uvjetima ove razine zaduženosti nekoliko milijardi kuna nije beznačajan novac", kaže Perić dodajući da nema ništa protiv da MOL poveća svoju vlasničku poziciju u Ini. "Država nije portfolio investitor da mijenja dionice iz portfelja za dionice kompanije iz istog biznisa u vlasništvu druge države i pod drugom jurisdikcijom. Ako do zamjene i dođe, vjerojatno je da će takav ugovor uključivati i lock up period državi da raspolaže s dionicama MOL-a, a kad on istekne pitanje je kakve će biti prilike na tržištu. "Danas je to siguran keš, a neizvjesno koliko će vrijediti za par godina", kaže Perić. Jedan od deset najvećih dioničara Ine neslužbeno kaže kako nema ništa protiv zamjene dionica s MOL-om. "Ako se zamjena izvrši pri cijeni dionice Ine između 2800 i 2900 kuna, nemamo ništa protiv. No, ako pitate, bismo li radije dionice ili novac, biramo novac", kaže napominjući da se zamjena mora izvršiti uz premiju. Činjenica je, kaže, da Ina fundamentalno ne vrijedi 29 milijardi kuna u odnosu na druge naftne kompanije, ali je ipak "strateška imovina" za koju treba platiti premiju.