Austrijski OMV pismeno se očitovao na zahtjev Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga o iskazanom interesu za Inu u sklopu nastavka njezine privatizacije.

Vezano uz dopise Fondu branitelja (Erste Investu) i Vladi (potpredsjedniku Damiru Polančecu), OMV-ov je odgovor Hanfi, koja ga je jučer i objavila, zapravo logičan. "OMV nije ni u jednom trenutku imao namjeru prouzrokovati ili dati ponudu za preuzimanje u smislu članka 10, stavka 1. hrvatskog Zakona o preuzimanju". U svom odgovoru naglašavaju da su u istupu prema FHB-u i Vladi naveli kako bi bili zahvalni kad bi ih "u slučaju namjere prodaje udjela u Ini (ili dijela tog udjela) o tome obavijestili i dali im mogućnost da daju svoju ponudu ili na neki drugi način sudjeluju u postupku prodaje". Bez takva postupka i bez zadanih uvjeta, kažu, nikada nisu izrazili niti su namjeravali izraziti namjeru (javne ponude) kupnje dionica Ine. No i dalje ih zanimaju uvjeti i rado bi da ih se uzme u obzir u slučaju prodajne transakcije, bilo od strane hrvatske Vlade ili Fonda HB. Vjeruju, kažu, da je u interesu svakog prodavatelja imati što više potencijalno zainteresiranih stranaka kako bi postigao maksimalan profit i osigurao transparentnost. Što iščitati iz tako formuliranih pozicija? Sve dok nije potpuno jasno je li Vladinih 19 posto dionica (preko 25-postotnog paketa koji nije predmetom prodaje/zamjene) otvoreno za eventualno nadmetanje ili je taj paket isključivo roba namijenjena za trgovinu s Molom, malo je vjerojatno da bi se itko od njih odvažio na utrku. Iz OMV-ova pisma ostaje zaključiti kako njima u tom pogledu Vlada još nije odaslala jasan signal. Dok je tome tako, za sve potencijalne kandidate uključivanje u utrku i proces javnih ponuda za preuzimanje nosi previše rizika.

Wolfgang Ruttenstorfer S jedne strane to podrazumijeva nemale prateće troškove. Računajući proceduralne zahtjeve (od ishođenja bankarske garancije do ishođenja suglasnosti kod regulatora i prateće pravne logistike) troškovi se procjenjuju na ne manje od 10-ak milijuna eura, a sve to uz rizik da se u konačnici opet ostane taocem Molove prevlasti. Ne obznani li Vlada je li njezin 19-postotni paket u daljnjem procesu već čvrsto obećan Molu kroz pregovore o zamjeni dionica ili bi za daljnji slijed odlučivanja bila važna bolja cijena, konkurentska borba ne čini se izglednom budući da bi Mol time već došao na 44 posto, tj. više nego što netko drugi i teoretski može računati. Procjene vezane uz poodmaklost 'deala' između Vlade i Mola i izlednost zapleta ono su na što se svih ovih dana oslanjaju burzovni igrači u trgovini dionicama Ine. Jučerašnje OMV-ovo pismo u tom je smislu u najboljem slučaju neutralna informacija. A jučerašnji pad cijene dionice za 1 posto pri prometu od čak 50 milijuna kuna više valja pripisati isteku 8-mjesečnog razdoblja zabrane raspolaganja dionicama za drugu skupinu zaposlenika Ine koji su ih kupili po povlaštenim uvjetima. U drugoj su skupini, naime, oni s radnim stažem između 10 i 20 godina (za one s više staža 6-mjesečni je lock-up istekao prije dva mjeseca) i s obzirom na prosječnu cijenu stjecanja dionica koja je više nego upola niža od tržišne, ne čudi što se dosta malih dioničara odlučuje na prodaju. Ono što je u burzovnoj trgovini intrigantno, a što na neki način smanjuje pritisak prodavatelja na pad cijene dionice ispod 2900 kuna, nečije je obnavljanje ovećih naloga na kupnju (po 5000 komada) po cijeni od 2900 kuna. Neslužbeno se čuje da te naloge daje najveći domaći mirovinski fond, AZ.