Mjereno prostom kalkulacijom udjela dobitnika u ukupnom broju aktivnih izdanja na Zagrebačkoj burzi, konsolidacija je trajala - punih mjesec dana.Postupno se pretvarajući u sve intenzivniju korekciju, dok je raspoloženje ulagača upravo posljednjih dana poprimilo razmjere prave panike. Opravdano?

Tja, lako je biti general poslije bitke, i sigurno nije bilo nimalo ugodno promatrati klizanje koje je u pojedinim slučajevima neodoljivo nalikovalo na - slobodan pad. No teško se oteti dojmu kako je grozničavom ispunjavanju naloga za prodaju u prvom redu kumovalo neiskustvo malih ulagača. Pritisnutih silnom medijskom bukom, garniranom kojekakvim procjenama i obrazloženjima koja doista teško drže vodu. Odcjepljenje Kosova? Neposluh čelnika Republike Srpske? Pa šta je tu uopće nova? Dotične smo scenarije u najgorem slučaju imali prilike razmatrati barem u posljednjih nekoliko mjeseci.

I predstavljaju li uistinu takva i slična zbivanja na regionalnoj političkoj sceni nekakvo iznenađenje za dobre poznavatelje prilika, poput prosječnog građanina Lijepe naše? Vjerojatno takve pojave, osobito u kombinaciji s kaosom koji vlada na inozemnim tržištima kapitala, predstavljaju veliku nepoznanicu i svojevrsni SELL signal za poslovično neupućenog, recimo, Amerikanca, kakvime zamišljamo prosječnog inozemnog investitora što u pravilu bježe pred neizvjesnošću. Ali za domaće ulagače? Koji su, treba li podsjećati, već duže vremena ipak dominantna snaga na tržištu?

Da stvar bude još gora, mogućih objašnjenja korekcije proteklih dana doista nije manjkalo. Mašta očito radi svašta. Osobito u kriznim situacijama, koje bi valjda trebale opravdati i posve besmisleni spomen subprime krize, makar se dotični fenomen niti uz najbolju volju ne može strpati u isti kontekst s korekcijom na domaćem tržištu kapitala. Donekle utemeljene bile su teze o precijenjenosti tržišta i prenapregnutim valuacijama velikog broja dionica, no i to je činjenica koje je značajan dio ulagača već odavno svjestan. Zbog čega se opet vraćamo na početak priče i ne previše spominjano neiskustvo novopečenih investitora, koji su, umjesto (priželjkivanih) dvoznamenkastih stopa rasta u iznimno kratkom vremenskom periodu, ostali posve zatečeni korekcijom, panično napuštajući tržište.
Teorije zavjere

Time dolazimo do vrlo zanimljivog paradoksa, koji zapravo (opet) ide na ruku optimistima. Osobito ako ste skloni složiti se s tezom prema kojoj bi bilo odveć naivno jučerašnji preokret s pozitivnim predznakom ocijeniti kao puku koincidenciju. Da, da, prethodna rečenica budi asocijacije na kojekakve teorije zavjere, ali cijela je priča vrlo jednostavna. I pokrenuta je prije svega nervozom malih ulagača, koji su, eto, ugurali slobodna sredstva na tržište u potrazi za dodatnom zaradom. I preračunali se već u startu, čeprkajući nadobudno po netu u potrazi za mondenim zimovalištima i marljivo nižući poduži popis sastojaka Božićne gozbe, te listu prikladnih darova za svoje najbliže uoči predstojećih blagdana. No umjesto toga, sve je krenulo naopako, i nakon silnih minusa što su se dan za danom pojavljivali na burzi, optimizam je ustuknuo pred skepsom, a potom i panikom.

I tada na scenu stupa prostom oku nevidljiv mehanizam. Koji u igru uključuje - fondove. O potonjima je doista bilo puno govora, ali gotovo isključivo u kontekstu njihove suzdržanosti, potvrđene (redovnim) prometom na burzi, koji uglavnom nije bitnije odudarao od ovogodišnjeg prosjeka (što tek u manjoj mjeri uzima u obzir HT). Dakle, retail segment je razbijao glavu nastalom panikom, prihvativši psihologiju krda kao svojevrsni modus operandi, dok su fondovi stajali po strani, zadovoljno trljajući ruke činjenicom kako im se otvara prilika za znatno jeftiniju akumulaciju dionica.
Koordinirana intervencija

Iščekujući kredibilan reversal signal, fondovi su neko vrijeme stajali po strani, no stvar je počela izmicati kontroli. Naprosto prizivajući odlučnu akciju kojom bi se prekinuo priljev svježih zahtjeva za isplatu, jer uz male ulagače, strahu i panici su, po svemu sudeći, podlegli i konzervativniji ulagači, fokusirani upravo na fondove. Što je zapravo označilo prekretnicu, otvorivši na neki način vrata uvjetovanoj, a dijelom čak i koordiniranoj intervenciji kojom je po kratkom postupku korekcija prekinuta.

Da se preokret doista dogodio u režiji institucionalnih investitora, potvrđuje i jučerašnji promet, koji je jučer iznosio 264 milijuna kuna. Bolji rezultat od toga ostvaren je samo 5. listopada, kada se HT po prvi puta pojavio u najvišoj burzovnoj kotaciji, skupivši tada impresivnih 238 milijuna kuna (za ukupnih 282 milijuna kuna). Suprotno tome, jučer je HT skupio manje od 40 milijuna kuna, što dovoljno govori o rasprostranjenoj ofenzivi fondova. Iz čega nedvojbeno proizlazi kako su fondovi nastupili u ulozi stabilizatora tržišta, te očito ne zaziru od takvih, uvjetno rečeno, avantura. Naravno, pitanje je možemo li, daljnom fragmentacijom (diferencijacijom po kriteriju ulagačkih strategija i stopama prinosa) segmenta institucionalnih investitora, računati na sličnu praksu i u budućnosti. No već ovaj primjer malim ulagačima nedvojbeno nudi razloga za zadovoljstvo, zar ne?