Današnji pokušaj rušenja Crobexa ispod 4000 bodova, koji prema svemu sudeći nije uspio jedino zahvaljujući rekordnom broju obustava trgovanja, upalio je crvenu lampicu alarma domaćeg tržišta kapitala.

Tjedni pad domaćeg dioničkog indeksa više od 8 posto uz prosječni redovni dnevni promet od gotovo 100 milijuna kuna signalizira udžbenički primjer medvjeđeg tržišta koje na seriji negativnih vijesti doslovno tjera ulagače s tržišta.

Averzija od povećanog rizika držanja dionica dosegla je kritičnu razinu, a za stabilnost domaćeg tržišta kapitala vrlo ozbiljan problem predstavlja činjenica da ovako visoki minusi u situaciji velikog broja neiskusnih i slabo educiranih ulagača stvaraju plodno tlo za – nove rasprodaje koje dodatno posve nasumično spuštaju cjenovne letvice domaćih izdanja.

Zato nikakva ozbiljnija sektorska tjedna analiza, kakve rade strani analitičari za svoja tržišta, nije moguća, jer – padalo je sve, bez rezona. Dovoljna ilustracija je pad Crobexa od početka godine više od 21 posto, čime se mjera vrijednosti domaćih dionica vratila na razinu iz ožujka prošle godine. Crobex je na ovim razinama, u usporedbi s razinom od prije godinu dana (8. veljače 2007.), ostvario godišnji prirast tek nešto viši od 10 posto.

A za sve možemo okriviti – (ne)zainteresiranu kupnju. Stavka snažnog dnevnog prometa pokazuje da interesa ipak ima, no kupci se vrlo brzo i koordinirano povlače na sve niže razine, gdje mogu pokupiti panične naloge prodavača.

Pitanje je zato: zašto kupnja ne reagira kad se pojedine dionice po sadašnjim cijenama trguju daleko ispod procijenjenih fer vrijednosti, osobito onih sektora kojima su početkom godine analitičari davali najviše izgleda za nastavak rasta – građevinskom, trgovačko–logističkom i prehrambenom? Odgovor je, da stvari budu još gore, vrlo jednostavan – povlačenje novca iz otvorenih investicijskih fondova i pad vrijednosti njihove imovine doveo ih je u vrlo nezahvalnu situaciju u kojoj mogu skrušenih ruku samo nastaviti gledati poraze.

No oni koji imaju novca, isti oni koji su prema nekim saznanjima u najvećoj mjeri i izvlačili sredstva iz otvorenih fondova, začudo miruju i kao da čekaju još niže razine na kojima bi onda mogli krenuti u kupnju. To su naravno – mirovinci, pri kojima je, prema dobro upućenom izvoru, razina konkurentnosti zbog dobrih menadžerskih bonusa iznimno visoka.

Tako smo, zbog serije loših makroekonomskih i poslovnih vijesti s globalnih tržišta, nezgrapnih domaćih političkih poteza i sve vjerojatnijeg odgađanja ulaska Hrvatske u Uniju, u svega nekoliko poteza svi postali žrtve fondovske igre. Uz ranije postavljeno pitanje dodajmo još jedno: Koliko će ta igra trajati? Kome će živci prije popustiti? Ili da stvari okrenemo natrag u domaću realnost: Kad će se politika (konačno) umiješati u igru? Jer kad se to dogodi, promjena trenda je – neupitna.

Da za kraj pokušamo rezimirati domaći news flow koji je neusporedivo bolji od vanjskih statističkih "šamaranja". Uvjerljivo je najveći problem domaćeg gospodarstva rast inflacije, čiji je rastući trend potvrdila odnosno dodatno pogoršala statistika rasta proizvođačkih cijena u siječnju. No, ako se uhvatimo nedavnih prognoza ovogodišnjeg gospodarskog rasta od minimalno 4,5 posto, zaista se nemamo čega bojati. Profiti domaćih kompanija u tim bi uvjetima trebali biti i dalje snažni, a ni jednom domaćem sektoru se ne prognozira "crna" godina. Dakle – fundamentalno se u domaćem gospodarstvu ništa nije promijenilo.

Štoviše, očekivano smanjenje osobne potrošnje i državnih investicija u potpunosti bi moglo amortizirati nastavak investicijskog ciklusa domaćeg gospodarstva koje je nedavnih godina zbog intenzivnog rasta generiralo manjkom gospodarskih subjekata i kapaciteta koji će se morati izgraditi.

Situacija u kojoj je na tragu jedno bankarsko preuzimanje (Slatinske banke), u kojem se povratkom BDI-a u pozitivan teritorij stvaraju preduvjeti za rast brodarskog sektora, gradnja infrastrukture i očekivano rješenje nagomilanih problema, mogla bi uskoro podići lučke dionice, a nova statistika koja pokazuje rekordno povećanje minutaže telefoniranja samo je dodatan plus "jeftinom" domaćem telekomunikacijskom sektoru.

Ne smijemo zaboraviti ni neke od preliminarnih godišnjih rezultata domaćih tvrtki koji pokazuju čvrsto i solidno stanje domaćeg gospodarstva. Samo, domaće tržište kapitala u šahu drže mirovinci.