Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga mogla bi uskoro, sukladno s proširenjem djelatnosti, svoju skraćenicu produžiti u HANFAN - Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga i novinarstva. Čelni čovjek HANFA-e je u emisiji Otvoreno Hrvatske televizije početkom listopada najavio kako će se ta Agencija odsad početi baviti i medijima i novinarima. Ondje se pozivaju na odredbe Zakona o tržištu vrijednosnih papira, prema kojima bi novinari trebali javno obznaniti svoje interese i mogući sukob interesa ako pišu o pojedinim vrijednosnim papirima.

U okviru bombastičnih naslova koji se svakodnevno serviraju kroz medije želja Hanfe da kontrolira i nadzire i novinare na prvi pogled možda izgleda i objašnjivo. Jedna od dužnosti Hanfe je, naime, i zaštita malih dioničara. A mali dioničari većinu informacija doznaju iz medija.

No, tu svaka povezanost prestaje. Područje djelovanja Hanfe je tržište kapitala. Nikako ne i novinarstvo. Zašto? Za početak, analogno najavama Hanfe, novinarima bi se tada mogle baviti i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ili Hrvatska energetska regulatorna agencija i sve druge nezavisne agencije koje reguliraju određene segmente gospodarstva. No, niti jednoj od njih ne pada na pamet da se bavi novinarima. I tu bi priča trebala završiti i za Hanfu.

No, Hanfa ima problem u tome što su mali dioničari, čije interese mora štititi, vrlo podložni javnom mišljenju. I, želeći tome stati na kraj, potpuno pogrešno ide stavljati soli na rep novinarima. Hanfa mora male dioničare štititi na drukčiji način.
Ona mora svakom malom dioničaru reći: “Znajte da sva mišljenja koja pročitate u novinama ili u financijskim analizama mogu imati skriveni interes onoga tko ih je napisao i budite svjesni toga pri odlučivanju u koje ćete dionice investirati.“ I to mu ponoviti deset puta ako je potrebno. A ne govoriti novinarima: “Sram vas bilo, kako to možete pisati!“ ili “Objavite vlastite portfelje!“

Tko zna - zna

Objava vlastitih portfelja trebala bi, naime, u nekoj idealiziranoj situaciji otkriti ima li netko skrivene interese u pisanju o određenoj dionici tj. kompaniji. No, stvar nije tako jednostavna. U nedavnom razgovoru s Gertrudom Husslom, novinarkom Handelsblatta koja ima više od 20 godina iskustva izvještavanja s tržišta kapitala, ona je priznala kako više ne zna koga bi pitala za objektivno mišljenje o određenoj dionici. Traži li komentar od nekog fond menadžera koji u vlastitom portfelju ima dionicu, dobit će “obojano“, subjektivno mišljenje osobe koja želi da toj dionici poraste cijena. Traži li komentar od nekog tko nema dionicu, dobit će subjektivno mišljenje osobe koja smatra da tu dionicu ne treba kupovati - zbog tog i tog razloga. Objektivnosti nema. Niti jedan novinar niti financijski analitičar niti broker neće nikada moći biti u potpunosti objektivan.
Nekome je simpatičniji Mudrinić, nekome Žuvanić. Nikakvo iskazivanje broja dionica koje netko posjeduje neće moći pokazati što ja točno mislim o Dragičeviću. Možda mi je čovjek odličan, ali držim jednu jedinu dionicu Ine zato jer, jednostavno, nemam novaca za više. I pisat ću laude Dragičeviću i njegovim proročansko-naftnim potezima. A na svojoj ću dionici, ako joj cijena i poraste zbog mojih bombastičnih napisa, zaraditi 200 ili 300 kuna. Možda ću imati tisuću dionica, ali ću ih prodati jer mi treba novac za stan. Moram li onda u napomeni uz tekst o Ini dodati kako sam prodao dionice zato što je trebalo za stan, a ne zato jer imam neke informacije koje govore o tome da bi im cijena mogla pasti.

Koliko je pitanje (skrivenog) sukoba interesa delikatno govore diskusije koje se posljednjih godina vode na Zapadu. Primjerice, pitanje neutralnosti brokera koji rade u bankama čiji odjeli investicijskog bankarstva pripremaju javnu ponudu neke kompanije. Ili pitanje neutralnosti bonitetnih agencija koje rade procjenu kreditne sposobnosti za određenu kompaniju koja ih plaća za to. Treba li im vjerovati?

Istina je da medijski napisi mogu utjecati na cijenu dionice. No, Hanfa ne bi zbog toga svoje ingerencije trebala proširivati na novinare pokušavajući ih “obuzdati“ nego osigurati da mali dioničari znaju kako se u medijima mogu pročitati i gluposti i pametne stvari. I da konačna odluka o investiranju u vrijednosni papir leži samo na njima. Hanfa to mora osigurati kontrolom ljudi i institucija koje čine tržište kapitala. To je razlog zbog kojeg postoji Hanfa, a ne da bi meni na kraju ove rečenice stavila točku umjesto uskličnika!