Prema odnosu cijene i knjigovodstvene vrijednosti, kompanija je još podcijenjena prema inozemnim rivalima. Kao i u slučaju većine hrvatskih kompanija, i kalkulacija cijene dionica Badela (BD62-R-A) u prvom redu odražava dugoročne perspektive i očekivanja o nastavku tržišne ekspanzije, čime investitori, za sada vrlo uspješno, zaobilaze bolnu točku domaćeg korporativnog sektora - profitabilnost. Drugim riječima, spremni su zažmiriti na jedno oko, tolerirajući relativno nisku razinu profitabilnosti u odnosu na usporedive inozemne rivale, u nadi da će se stvari i na tom planu u skorije vrijeme mijenjati na bolje.
Intenzivan rast dionica
U tom kontekstu, puno povoljnije djeluje relativno nizak odnos tržišne cijene i knjigovodstvene vrijednosti (P/Bv), te odnos cijene i prodaje (P/S), koji dionicu prema posljednjem dostupnom godišnjem izvješću, ali čak i nakon recentnog skoka cijene, čini podcijenjenom u odnosu na inozemne rivale, te jednostranom prilagodbom implicira četveroznamenkastu cijenu dionica. S druge pak strane, rastegnuti product mix čini domaćeg predstavnika znatno manje profitabilnim u odnosu na inozemne rivale.U slučaju Badela vrlo intenzivan rast cijene dionica savršeno korespondira s doista agresivnom strategijom koja u prvom redu podrazumijeva ekspanziju putem akvizicija, pretpostavljajući ih, barem donekle, organskom rastu. Što je, uz pretpostavku uspješne integracije, vjerojatno brži, a sasvim sigurno i lakši put na putu osvajanja većeg tržišnog udjela, makar se time najčešće odgađaju promjene u kategoriji profitabilnosti. Dobar primjer za to je Eurobev, Lurin odjel pića koji je Badel odnio Podravci ispred nosa utrošivši oko 150 milijuna kuna, ali i naslijedivši nezahvalnu ostavštinu obilježenu (prema nekim izvorima) dvoznamenkastim padom prodaje u prošloj godini. Međutim, domaći su investitori tu akviziciju bezrezervno podržali, o čemu nedvojbeno svjedoči i činjenica da je upravo neočekivano ishod bitke s puno snažnijim suparnikom dionicama, nakon razdoblja stagnacije, krajem prošle godine omogućio skok iznad 450 kuna, otvorivši put impresivnoj ovogodišnjoj izvedbi i seriji novih rekorda koja je početkom ožujka kulminirala brojkom od 716 kuna. Dionice su ove godine već porasle čak 55,6 posto. Inače, opisani scenarij preuzimanja Eurobeva u neku je ruku repriza događaja s početka prošle godine, kada je preuzimanje Bionature i krupan iskorak u distribucijski kanal pitke vode putem coolera cijenu dionica u vrlo kratkom vremenskom razdoblju odlijepio od 300 kuna, otvarajući za trenutak i mogućnost skoka iznad 500 kuna. No i na primjeru te akvizicije ima jedan "ali", a odnosi se na činjenicu da pitka voda, kao jedan od potencijalno ključnih segmenata poslovanja, za sada ne daje željeni doprinos rezultatima, makar ulagači i na tu činjenicu još gledaju blagonaklono. Prodaja zemljišta na Žitnjaku nedavno je donijela 30 milijuna eura, što je, po svemu sudeći, najvažniji trigger skoka cijene dionica tijekom ožujka.

Vinska perspektiva

Nezadovoljavajući utjecaj pitke vode, kao (naj)slabije karike u prihodovnom lancu, donekle popravljaju svijetle perspektive na duži rok i procjena kako će se visokim stopama rasta u tom segmentu tržišta, uz najbliže konkurente, okoristiti u Badelu, opravdavajući uloženo. Istodobno, tvrtka je odlučila iskoristiti veću profitabilnost segmenta vina, uobličenu većim udjelom u dobiti u odnosu na strukturu prihoda, te se nakon nerealizirane ideje preuzimanja crnogorske tvrtke 13. jul, orijentirala na domaću proizvodnju, investicijama u plantaže vinove loze. No primarna odrednica i dalje ostaju - akvizicije. Uprava, čini se, prati konsolidacije na globalnoj razini i ne skriva regionalne ambicije. To je jamčilo odličnu izvedbu dionica, čak i uz "pilu naopako". Odnosi se to na izjave kojima Ante Perković dionice drži precijenjenima, ali optimistični ulagači te izjave ignoriraju.

Zasad bez većinskog vlasnika

Dramatičan rast cijene nije prošao nezapaženo, donoseći i zamjetan rast obujma trgovine, ali i poveću skupinu institucionalnih investitora unutar ljestvice deset najvećih dioničara tvrtke. U kojoj pak još uvijek dominira - država kontrolirajući putem Kapitalnog fonda i Hrvatskog fonda za privatizaciju (prema posljednjim dostupnim podacima) oko 18 posto vlasničkog udjela. Ulagačima je jednako važna i činjenica da tvrtka nema većinskog vlasnika, što dominaciju predsjednika Uprave Ante Perkovića (makar i sa svega 10 posto udjela), koji za sada uživa podršku većine dioničara, u najmanju ruku čini varljivom.

izvor: www.poslovni.hr