Iako većina promatrača korekciju ocjenjuje neizbježnom, oštrije rezanje cijena spriječit će činjenica što tržište kontroliraju većinom domaći investitori.
Uz posvemašnju letargiju, sasvim uobičajenu za blagdansko raspoloženje, kraj minule godine na domaćem je tržištu kapitala nesumnjivo protekao u znaku znatno opreznijih prognoza velikog broja analitičara. Temeljene na uvriježenoj pretpostavci prema kojoj su rapidnim rastom cijena 2006. brojne dionice uglavnom dosegnule svoj puni potencijal, poprilično suzdržane formulacije trebale su "ohladiti" tržište, a analitičari vođeni fundamentima upozorili su kako očekivani poslovni rezultati u ovoj godini jednostavno ne mogu opravdati reprizu prošlogodišnje euforije, a kamoli daljnje intenziviranje pozitivnog trenda, makar smo upravo taj scenarij imali prilike vidjeti na djelu već u prvih nekoliko tjedana nove godine, tijekom kojih je najprije zabljesnula nekolicina sektora (poput građevine i turizma) da bi se uzlazan trend zatim vrlo brzo proširio i na ostatak tržišta, počesto provocirajući i dramatičan rast cijena dionica.
Intenzivan rast
Uostalom, brojke izvedene vrlo jednostavnim kalkulacijama sve govore. U istom razdoblju prošle godine (s istim brojem radnih dana) rast vrijednosti dvaju burzovnih indeksa bio je neusporedivo umjereniji, a općepozanta je činjenica da su baš prošlogodišnjom izvedbom domaći burzovni indeksi zauzeli zapažena mjesta na globalnoj ljestvici performera. Ilustracije radi, za ovogodišnji rezultat VIN indeksa u 2006. godini trebalo je pričekati sredinu veljače, a u slučaju CROBEX-a skok ovogodišnjeg intenziteta ostvaren je tek početkom ožujka. Da stvar bude još bolja, kada bismo pokušali sintetizirati izložene prognoze analitičara, došli bismo do low teens brojke, odnosno očekivanog rasta u dvoznamenkastim okvirima, otprilike između 10 i 15 posto. A pola toga već je realizirano. Pritom također upada u oči određeni nesrazmjer pozitivnih trendova kada u jednadžbu uvrstimo kategoriju ostvarenog obujma trgovine. Naime, ukupan redovni promet na Zagrebačkoj burzi u promatranom razdoblju porastao je za čak 90 posto, no ta je brojka ipak nešto manja od rasta tržišne kapitalizacije u prošloj godini. Istodobno, brojke s Varaždinske burze nude sasvim drukčiju sliku, no iznos u kategorijama ostvarenog prometa i tržišne kapitalizacije, u usporedbi s istim razdobljem prošle godine, daje otprilike istovjetan rezultat (rast od oko 70 posto). Riječ je o doista gruboj kalkulaciji. Iz navedenog proizlazi da je volumen trgovine u ovoj godini praktički jednak onome zabilježenom tijekom istog razdoblja prošle godine. Sličan zaključak nude i znatno sofisticiranije metode analize, a stagnacija volumena, ako je vjerovati teoriji, baš i nije najsretniji sastojak euforičnog koktela koji imamo prilike "degustirati" na domaćim burzama posljednjih tjedana, osobito nakon što je znatan broj dionica u relativno kratkom razdoblju zašao duboko na overbought teritorij. Međutim, dio promatrača čvrsto zastupa stajalište prema kojem činjenica da indikatori tehničke analize "vrišteći" prizivaju skoru promjenu kratkoročnog trenda ipak još nije dovoljno kredibilan razlog za pesimizam. Konačno, to na neki način pokazuje da su analitičari mahom podcijenili značaj prevladavajućeg momentuma, odnosno zamjetno smanjenu averziju spram rizika ulagača? To zapravo i ne bi trebalo čuditi jer se stope prinosa na široku paletu konvencionalnih financijskih instrumenata uopće ne mogu mjeriti s profitom koji je moguće ostvariti trgovinom domaćim dionicama.
Kada je riječ o prosjeku uobličenom izvedbom burzovnih indeksa, bilo bi posve nesmotreno smetnuti s uma da su velike oscilacije cijena jednostavno povećale mogući raspon njihova kretanja. Da budemo još konkretniji, hipotetičan pad burzovnog indeksa od 5 posto, koji bi na razvijenim tržištima kapitala vjerojatno bio okarakteriziran potresom katastrofalnih razmjera i spustio tamošnje burzovne indekse duboko u "crveno", na domaćim bi burzama u ovom trenutku zaslužio tek etiketu konsolidacije, ostavljajući burzovne indekse na pozitivnom teritoriju. Pritom u uvjetima velike potražnje za dionicama otvorio bi prostor za snažan oporavak. U tom kontekstu činjenica koja zaista ulijeva određenu sigurnost i povjerenje odnosi se na strukturu obujma trgovine, u kojoj inozemni ulagači za razliku od prethodnih godina navodno više ne igraju zapaženu ulogu. Barem na tu pretpostavku ukazuju opažanja aktera na tržištu koji istodobno svjedoče o velikoj aktivnosti domaćih institucionalnih investitora. To je naoko loša vijest jer strance najčešće doživljavamo kao vrlo kritične i objektivne igrače, pa bi se njihov izostanak mogao protumačiti kao svojevrsni bijeg u potrazi za profitabilnijim destinacijama. Ali čak i da je tomu tako priča nedvojbeno ima i drugu, svjetliju stranu medalje. Hrvatsko je tržište kapitala time u znatno povoljnijem položaju od, primjerice, susjednih zemalja, u kojima stranci diktiraju tempo trgovine. To nas pak u velikoj mjeri čini imunima na eksterne šokove.
Domaći investitori
Situaciju kontroliraju domaći ulagači, što uostalom zorno pokazuje Ina, u čijem slučaju cijena dionica u Londonu ne uspijeva nametnuti ritam Zagrebu, uporno prateći raspoloženje domaćih ulagača i sustavno ignorirajući sve otegotne okolnosti poput rapidnog pada cijene na tržištu nafte. Štoviše, u konkretnom je primjeru situacija gotovo idilična jer su se agresivnoj akumulaciji dionica i nabijanju cijene pridružili i obvezni mirovinski fondovi koji barem u idućih desetak godina neće osjećati nikakav pritisak za isplatu svojih članova. A time, barem dok se na tržištu ne pojavi veći broj svježih izdanja, dotičnim fondovima ne preostaje ništa drugo nego čekati. Time je mogućnost drastične korekcije poprilično smanjena, a s druge strane svježi kapital na tržište kapitala kontinuirano pritječe.
Rast više neće biti ravnomjeran
Bilo bi sasvim iluzorno očekivati nastavak uzlaznog trenda ovim intenzitetom, no povremene akumulacije profita posve su uobičajena pojava na tržištu kapitala. Štoviše, sva je prilika da se proces masovne revalorizacije bilanci korporativnog sektora kao jednog od najvažnijih mamaca velikom broju investitora o kojem je bilo dosta govora tijekom prošle godine i kojim su ispravljene nelogično iskazane vrijednosti imovine polako bliži kraju. To još ne čini ovogodišnje rezultate fundamentalno neopravdanima, ali na neki način vjerojatno najavljuje novu eru na domaćem tržištu kapitala. Optimisti vjeruju kako euforija nije dokinula potencijal za rast, no realno je očekivati da rast više neće kao do sada biti ravnomjerno raspoređen na različite segmente tržišta.

izvor: www.poslovni.hr