Šteta od izostanka modernizacije Ininih rafinerija koja je ugovorena s MOL-om, mjeri se u milijardama dolara, ustvrdio je u današnjem predavanju u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU) Ivica Billege, koji je bio dugogodišnji menadžer rafinerijske djelatnosti u Ini.

Billege tvrdi da je malo toga ostvareno od planova modernizacije Rafinerije nafte Rijeka i Rafinerije nafte Sisak (RNS) koja je trebala biti provedena od 2003. do 2008. godine.

Podsjeća da je u Rafineriji nafte Rijeka okončana tek prva od planirane dvije faze modernizacije, a u Sisku je realiziran samo manji dio prve faze. Smatra da se to može povezati s "primamljivom alternativom" koju MOL ima u razvoju vlastitih rafinerija.

Zbog toga te dvije rafinerije danas posluju s gubicima koji bi iznosili oko 100 milijuna dolara godišnje da rafinerije rade punim kapacitetima, kaže Billege.

Prema njegovu mišljenju, ne čudi stoga što MOL putem upravljačkog utjecaja u Ini vodi politiku smanjenog kapaciteta prerade u dvjema Ininim rafinerijama, jer time zapravo utječe na smanjenje gubitka iz njihova poslovanja, pa dvije rafinerije sada zbog smanjenog kapaciteta, zajedno generiraju godišnji gubitak između 30 i 50 milijuna dolara.

Prema njegovim izračunima, da je modernizacija provedena kako je planirana, to bi pozitivno utjecalo na godišnju dobit sisačke rafinerije za 200 milijuna dolara, a riječke za 290 milijuna dolara. Tvrdi da bi to bilo dovoljno kako bi se u prihvatljivom roku isplatila planirana ulaganja u modernizaciju rafinerija u ukupnom iznosu od otprilike dvije milijarde dolara.

Billege računa da bi ukupni profit Ininih moderniziranih rafinerija bio oko 380 milijuna dolara godišnje.

Pored toga, smatra da bi vraćanje prijašnjeg Inina tržišnog udjela u Hrvatskoj i inozemstvu bilo relativno lako i da bi se to Ini isplatilo i uz desetpostotni damping.

Međutim, glavni ekonomist Ine Goran Šaravanja upozorava da je Ina suočena s padom potražnje zbog petogodišnje recesije te se pita je li onda potrebno da rafinerije rade punim kapacitetom i gdje prodati proizvedene količine?

Kaže kako je teško u vrijeme pada tržišta očekivati ulaganja u rafinerije te dovodi u pitanje tezu da trenutno postoji tržište za osam milijuna tona prerađevina godišnje, koliki su ukupni kapaciteti Ininih rafinerija.

Upozorava i da su tržišta Hrvatskoj susjednih zemalja prilično zatvorena i da je na njih teško prodrijeti bez visokih troškova. Kaže i da u Billegeovoj analizi izostaje pogled na europske rafinerije, navodeći primjer jedne velike rafinerije 40 kilometara od Londona koja je zatvorena zbog gubitaka.

Prema podacima Ine, ta je kompanija od 2008. godina do sada u razvoj rafinerijskih sustava u Rijeci i Sisku investirala više od pet milijardi kuna.