Više naknade koje zaračunavaju zatvoreni investicijski fondovi posljedica su viših troškova koje imaju kao dionička društva, objašnjava Mihovil Barančić, član uprave Slavonskog ZIF-a. Tu su troškovi nadzornog odbora, skupštine dioničara, knjigovodstva koje je drukčije od onog otvorenih fondova, kao i pravila kotacije ZIF-ova.
Veliki diskonti

S aspekta ulagača, privlačnost ZIF-ova, koji su, istini za volju, prošle i pretprošle godine izgledali lošije od otvorenih, u njihovom je velikom diskontu u odnosu na neto imovinu, kao i u nekim budućim očekivanjima od prinosa fondova, misli Barančić, koji dodaje kako unatoč višim troškovima upravljanja portfeljem, ulaganja u zatvorene investicijske fondove dugoročno nude više i stabilnije prinose.


ZIF-ovi imaju manje volatilnosti u imovini, kaže Barančić, jer imaju drukčiju politiku ulaganja od OIF-ova, pa ne kupuju dionice čija cijena nije opravdana njihovim fundamentalnim pokazateljima. U konkurenciji zatvorenih investicijskih fondova, Jadran Kapital pod upravljanjem Jadran Investa u 2007. je godini zaračunao najvišu naknadu za upravljanje u visini od čak 3,60 posto što je 0,10 posto više od zakonom propisane najviše naknade za upravljanje, pa je bio prisiljen iz imovine društva za upravljanje Jadran Investa uplatiti razliku od 0,10 posto u imovinu fonda.

Iztok Likar, vlasnik HR Portfolia, kaže kako pri ulaganju u investicijske fondove ne treba gledati isključivo na troškove upravljanja, jer oni variraju ovisno o veličini fonda, kao i o tome je li društvo koje njime upravlja samostalno ili u vlasništvu banke. Tako manji fondovi imaju veće troškove upravljanja, jer im je potrebna dodatna logistika u vidu konzultanata, revizora itd.

Naglasio je kako su u specifičnoj situaciji društva koja upravljaju fondovima izloženim stranim tržištima, a posebno onima koji ulažu na ex Yu tržišta. Zbog nedostatka informacija i redovita izvještavanja o poslovanju kompanija s tih tržišta pri ulaganju se fond menadžer treba susresti s vodstvima kompanija, što je dodatni trošak. Ipak, Likar smatra kako će i manji fondovi, koji redovito naplaćuju zakonom najvišu odobrenu naknadu za upravljanje u visini 3,5 posto, s rastom vlastite imovine početi snižavati naknade.

Prednosti i nedostaci

Nije siguran kako će se kretati troškovi i naknade za upravljanje kod zatvorenih, no predviđa da bi se tijekom duljega vremenskog razdoblja troškovi upravljanja dijela otvorenih i mješovitih investicijskih fondova mogli spustiti na 2 posto. "S obzirom na to da se zatvorenim fondovima trguje uz diskont na neto vrijednost imovine, ispada da je puno isplativije ulagati u ZIF-ove, ali ipak treba uzeti u obzir i pitanje likvidnosti jer otvoreni fond ima obvezu otkupiti udjele i isplatiti ih u roku od nekoliko dana, a dionice ZIF-a možete prodati na burzi, ako ima potražnje i po cijeni koja je aktualna na burzi, bez obzira na rezultate poslovanja i knjigovodstvenu vrijednost.

Riječ je o dvjema suprotstavljenim stranama, o dva financijska proizvoda od kojih ni jedan nije bolji od drugog jer tada onaj lošiji ne bi ni postojao, već se svaki investitor treba odlučiti što mu više odgovara. I jedna i druga vrsta ulaganja imaju i prednosti i nedostatke", kaže Iva Biondić iz brokerske kuće To One.

Najveći diskont Velebita

Prema cijeni od zadnje trgovine od 100,50 kn, dionicama Jadrana Kapitala trenutačno se trguje uz najmanji diskont u odnosu neto vrijednost imovine, koja iznosi 117,44 kuna po dionici na datum 31. ožujka. Jadran kapital je u prvom kvartalu ove godine ostvario neto dobit od tri i pol milijuna kuna, što je osjetan pad u odnosu na 6,095 iz prvog prošlogodišnjeg kvartala. Slavonski je ZIF u prvom ovogodišnjem kvartalu ostvario najveću neto dobit u visini 4,66 posto, što je u odnosu na prvi prošlogodišnji kvartal rast od 20,10 posto. Velebit je pak ostvario gubitak u visini od 1,014 milijuna kuna, a po pet kuna, koliko je iznosila cijena dionice u zadnjoj trgovini, njom se trguje uz najveći diskont od pet ZIF-ova koji su dosad izdali izvješća o poslovanju u prvom tromjesečju ove godine.

Veće fluktuacije OIF-ova

Pri pogledu unatrag nešto više od godinu dana, odnosno na početak 2007. godine, lako je vidjeti kako je, što se tiče ulaganja u otvorene i zatvorene investicijske fondove, 2007. godina bila jedna od onih u kojima je ulaganje u određenom mjesecu moglo značiti odličan ili zaista loš investicijski potez.

Bolje od zatvorenih, to pokazuju fluktuacije u imovini otvorenih investicijskih fondova, gdje je na početku 2007. godine ukupna imovina pod upravljanjem otvorenih investicijskih fondova iznosila 18,031 milijardu kuna, dok je na kraju ožujka ove godine ta imovina iznosila 20,236 milijardi kuna, što je rast od 12,22 posto u odnosu na početak prošle godine, dakle, zadovoljavajuća stopa rasta u globalnim razmjerima.

A tako bi i bilo da imovina OIF-ova nije u listopadu prošle godine dosegnula vrhunac na 29,017 milijardi kuna, pa je tako u odnosu na taj vrhunac imovina do kraja ožujka ove godine pala za 30,26 posto. U odnosu na početak prošle godine, do kraja veljače ove godine imovina ZIF-ova porasla je za 3,061 milijardu kuna, što je u odnosu na početak prošle godine rast od velikih 46,52 posto. No, vrhunac imovine ZIF-ovi su zabilježili još u srpnju prošle godine, na 3,778 milijardi kuna, što je u odnosu na početak prošle godine bio rast od 80,85 posto. U usporedbi sa spomenutom all time high razinom, imovina je na kraju veljače bila na 18 posto nižoj razini.