Promjenama u Zakonu o privatizaciji u Srbiji, što ih je vlada uputila parlamentu na usvajanje, kane se postići dva cilja. Prvi je da se privatizacija društvenog kapitala u svim preostalim poduzećima obavi do kraja 2008. godine, a drugi je da se iz tog procesa isključi tzv. prljavi kapital. Prema postojećoj zakonskoj odrednici, privatizacija je trebala biti završena do ožujka 2007. godine, ali je bez zakonske promjene odgođena za konac ove godine, a sada se nastoji ozakoniti novo produljenje. Predložene zakonske promjene omogućuju i prodaju tvrtki što su ih u vrijeme postojanja SFRJ osnovala poduzeća iz drugih federalnih jedinica. Sredstva od prodaje tih poduzeća biti će izdvajana na poseban račun. I prije nego su promjene formalno postale službene, počele su se primjenjivati. Tako je Agencija za privatizaciju otkazala posljednju dražbu da bi spriječila nastojanja vlasnika prljavog kapitala da operu novac stečen na nezakonit način. Svi koji ubuduće misle kupiti društveni kapital moraju sa sobom ponijeti i potvrdu da se protiv njih ne vodi kazneni postupak. Dražbe koje su se trebale održati 18. i 25. listopada odgođene su za 2. studeni i na njima će se primijeniti nova pravila.
Privatizaciju čeka 1300 poduzeća
Prema predloženim izmjenama, tijekom 2008. godine mora se putem natječaja ili dražbe obaviti prodaja svih poduzeća u kojima ima društvenog kapitala. Prema statističkim podatcima, za privatizaciju je preostalo oko 1300 poduzeća, a ona koja u zakonski određenom roku ne budu našla kupca bit će prodana putem stečaja ili će otići u likvidaciju. Prednost kupnje poduzeća u stečaju sastoji se u tome što novog vlasnika takve tvrtke ne obvezuje da nastavi djelatnost kojom se ona bavila, niti ima obveze prema zaposlenima. Predložena zakonska rješenja dolaze s velikim zakašnjenjem jer je najveći dio društvenih poduzeća prodan bez ispitivanja porijekla imovine, čime je mnogim domaćim tajkunima sa stečenim špekulativnim kapitalom bilo omogućeno da ga putem privatizacije pretoče u legalne kanale. Zato se prijedlog o zatvaranju vrata prljavom kapitalu, čiji je inicijator Mlađan Dinkić, ministar ekonomije i regionalnog razvoja, smatra demagoškim potezom. Dinkić je u vrijeme dok je obnašao funkciju ministra financija, za što je nedavno proglašen ministrom godine, izjavio kako kapital s kojim su dosad kupovana društvena imovina neće biti provjeravan. Takav Dinkićev postupak doživljen je kao ustupak domaćim tajkunima koji su pokupovali najbolja domaća poduzeća pri čemu je politička vladajuća struktura često puta navodila "vodu na njihov mlin" ometajući kupce iz inozemstva iako su davali bolje ponude. Dinkićeva izjava vezala je ruke i Upravi za sprječavanje pranja novca, tako da je praktično ostala bez posla. Prema kazivanju Milana Kovačevića, konzultanta za inozemna ulaganja, prljavi novac potječe iz Srbije. Najprije je prebačen u inozemstvo, najčešće na Cipar i u zemlje tzv. poreznog raja, a onda se putem raznih tvrtki, iza kojih su stajali srbijanski tajkuni, vraćao natrag i prao u procesu privatizacije. Kovačević smatra kako treba prvo analizirati funkcioniranje državnih insitucija zaduženih za borbu protiv nelegalnog stečenog kapitala. U rasprostranjenoj korupciji, od koje nije imun ni vrh vlasti, Kovačević vidi razloge zašto su državne institucije "zatvarale oči" pred takvom praksom.
Fondovi zakasnili
Vlada i parlament s velikim zakašnjenjem donijeli su i zakone o osnivanju investicijskih i dobrovoljnih mirovinskih fondova čime su građani kao pojedinci bili isključeni iz mogućeg sudjelovanja u privatizaciji. Dvoji se da je to svjesno učinjeno kako tajkuni ne bi imali konkurenciju. Nova zakonska rješenja omogućuju da se prodaja tvrtke ponudi drugom najboljem ponuđaču ako prvoplasirani ne ispuni uvjete iz kupoprodajnog ugovora ili iz nekih drugih razloga bude isključen iz procesa privatizacije. Potreba za takvim rješenjem nametnula se nakon neuspjele prodaje RTB Bor, kada je rumunjska kompanija Cuprom odustala od kupnje iako je dala najbolju ponudu. Agencija za privatizaciju, na temelju tumačenja Zakona o privatizaciji, odbila je ponudu drugoplasiranog kupca, konzorcija East pointa i londonskog investicijskog fonda ORN. Odbijanje je imalo i političku pozadinu, ali se vlada uhvatila za zakonske propise kojih se, u drugim slučajevima, nije pridržavala.