Niti jedno ekonomsko izvješće proteklih mjeseci nije ponudilo optimističan ton, pa tako niti najnovije, redovito 'EU10 plus Hrvatska' izvješće Svjetske banke, predstavljeno simultano u Varšavi, Bukureštu, Sofiji i Zagrebu.

Glavni ekonomist Svjetske banke za Europu i Središnju Aziju, Indermit Gill, objasnio je ukratko osnovne crte koje su uglavnom služile kao još jedno utvrđivanje gradiva i konstatiranje očitog. Prema izvješću, Istočna Europa posebno je jako pogođena krizom, što se djelomično objašnjava činjenicom da su se spomenute zemlje brzo integirarale u zajednički europski sustav, na načelima otvorenosti, što je godinama donosilo brz rast i napredak, ali je zato u ovim pogoršanim okolnostima značilo i snažno posrtanje. Poseban naglasak, Gill je stavio na najnoviju mantru koju se redovito ponavlja posljednjih tjedana, protekcionizam koji je već počeo pomaljati svoju ružnu glavu, a mogao bi imati iznimno negativne posljedice na oporavak i izlazak iz krize.

Odgovor, prema Svjetskoj banci, leži upravo u suprotnom, jačanju daljnje integracije, a preporuke su jednostavne i jasne. Vlade 15 zemalja članica, ‘starih’, trebale bi svakako izbjeći zatvaranje i protekcionizam prilikom izrade svojih fiskalnih paketa, širenje ekonomske aktivnosti mora biti dobrodošlo, dok se za EU10 preporuča nastavljanje napora prema harmonizaciji financijske i radne regulative, održavanje makroekonomske stabilnosti, poboljšavanje upravljanja te pojednostavljivanje carinskih pravila. Ukratko, otvaranje, a ne zatvaranje.

Izvješće se temelji na četiri osnovna područja u kojima se najviše osjećaju problemi, ali i gdje leže moguća riješenja. Jedan od trenutno najgorih problema je ovisnost zemalja EU10 o vanjskom kapitalu koji postaje skup i nedostupan u trenutku kada gotovo svi trebaju refinancirati svoja dugovanja. Međubankovna tržišta i prelijevanje globalne krize u realni sektor druga je faza u kojoj problemi iz dan u dan postaju sve izraženiji. Dobra vijest za Hrvatsku, barem zasad, proizlazi iz mišljenja Svjetske banke da kreditni plasmani još uvijek nisu znatno presušili i da kredita trenutno ima dovoljno. Kao jedan od najvažnijih instrumenata oporavka, pak, imenovana je fiskalna politika kojoj se univerzalno preporučuje štednja i rezanje troškova, podizanje efikasnosti unutar javnog sektora te napuštanje kratkoročno neisplativih projekata.

Hrvatska se po nekim stvarima izdvaja od ostalih zemlja regije, prije svega po količini deviznih rezervi i vrlo stabilnim financijskim sustavom, rezultatima kvalitetne monetarne politike, što je omogućilo Hrvatskoj da neokrznuta preživi prvi udar, objasnili su Sanja Madžarević Šujster i Andras Horvai, viša glavna ekonomistica za Hrvatsku i voditelj ureda Svjetske banke za Hrvatsku. Drugi val, nažalost, bit će znatno teži, s obzirom na rastuće probleme realne ekonomije - pad proizvodnje, pad obaju potražnji (domaće i vanjske), rast kamata, gomilanje proizvodnih zaliha itd. Već sada osjećamo najgore usporavanje od 2005., nesigurnosti proizašle iz nepredvidljvih vanjskih uvjeta, velik rast cijene posuđivanja koja se gotovo učetverostručila u proteklih godinu dana, sve upotpunjeno strahom od rasta nezaposlenosti koji je već zabilježen u proteklom mjesecu, kao posljedica neradne nedjelje i plinske krize. Ima i dobrih vijesti, točnije jedna - nema straha od deflacije. Svjetske cijene uglavnom su stabilne i predviđa im se srednjoročni rast, a smanjivanje parafiskalnih nameta u Hrvatskoj trebalo bi dodatno osigurati izbjegavanje deflacije.

Javni dug je rak rana kojoj još nema lijeka. Udio duga u BDP-u za prošlu godinu dosegnuo je 82,9 posto, više za 17,5 posto u odnosu na 2007., dok je udio servisiranja dugova u BDP-u porastao na 21 posto, za ovu godinu, gotovo trostruko u odnosu na 2008. kada je iznosio tek 8,9 posto. Monetarna politika polako dolazi do svog maksimuma i njihov zadatak, prema Banci, bit će laviranje između stabilnosti tečaja i osiguravanja likvidnosti, vrlo nezgodan posao. Sve to, pak, malo će značiti, napomenuo je Horvai, ako fiskalna ruka ne obavi svoj dio posla. Rebalans budžeta nije upitan, pitanje je samo kada, no Horvai nije ponudio izravan odgovor na to pitanje. Zaduživanje svakako treba pod hitno smanjiti i početi s mjerama štednje, racionalizacijom poslovanja državnih poduzeća i javnog sektora, politikom plaća, nastavkom započetih reformi (pravosuđe, informatizacija, liberalizacija, privatizacija, tržište rada), te snažnijim angažmanom na EU fondovima.