Guverner HNB-a Željko Rohatinski upozorava na odgovornost fiskalne i politike ukupne potrošnje javnog sektora u kriznim razdobljima, a ocjenjuje da traženje pomoći od MMF-a ne bi bilo dobro iz bar dva razloga - prethodno bi ostali bez značajnog dijela deviznih rezervi, a zahtjevi MMF-a u suštini ne bi bili različiti od onog što i sami znamo da treba poduzeti.

U materijalu pripremljenom za današnji okrugli stol Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti "Kriza i okviri ekonomske politike", koji je HNB objavio i na svojim internet stranicama, Rohatinski naglašava da se u kriznim razdobljima uvijek ističe posebna odgovornost fiskalne politike te politike ukupne potrošnje javnog sektora za opće ekonomsko stanje u zemlji.

"Ne percipiraju li to u dovoljnoj mjeri relevantne političke strukture, jedino rješenje bilo bi, naravno, zatražiti pomoć od MMF i drugih međunarodnih financijskih institucija. To, međutim, nije dobro rješenje iz barem dva razloga. Prvo, prethodno bi ostali bez relativno značajnog dijela deviznih rezervi, što bi na duži rok ograničavajuće djelovalo na fleksibilnost u poslovanju s inozemstvom. Drugo, što je vjerojatno još važnije, zahtjevi koje bi u tom slučaju MMF postavio pred Hrvatsku ne bi u suštini bili ništa različiti od onoga za što i sami znamo da je u takvim situacijama potrebno poduzeti da bi se očuvala eksterna likvidnost zemlje. Potreba da nam to 'propiše' MMF kad više nema drugog izlaza, umjesto da to unaprijed sami uradimo i time spriječimo eskalaciju problema, ne bi se mogla shvatiti kao primjer odgovornog djelovanja nosilaca ekonomske politike", ističe Rohatinski.

Podsjeća kako je problem s kojim se suočava ekonomska politika kako uskladiti potrošnju s raspoloživim dohotkom od domaće proizvodnje i izvoza, odnosno kako uspostaviti dugoročno održivi ekonomski rast. No, upozorava i na poznate teškoće - državni proračun, planske dokumente, zakone kojima se utvrđuju određena prava donosi parlament. "Time fiskalna politika u širem smislu sublimira parcijalne interese pojedinih društvenih skupina, koji se onda kao politički verificirane 'potrebe' prenose u financijsku i monetarnu sferu, gdje se očekuje dostatna likvidnost za njihovu realizaciju. Tu nastupa problem, ako je likvidnost financijskog sustava ispod razine utvrđenih 'prava'".

Rješenje je ili u inozemnom zaduživanju ili, kada su, kao sada, mogućnosti za to bitno ograničene, u pritiscima na emisijsku funkciju središnje banke. HNB, ističe guverner, ne može zatvarati oči pred problemom i zato nastoji djelomično pomoći državi u financiranju njezinih potreba i na razini godišnjih agregata i, posebno, u sferi unutargodišnjeg premošćivanja dispariteta između dinamike prikupljanja fiskalnih prihoda i dinamike realizacije rashoda.

Međutim, nastavlja guverner Rohatinski, središnja banka dimenzionira svoju emisijsku aktivnost sukladno stanju i potrebama ukupne ekonomije, pa svako relativno povećanje financijskih potreba države u pravilu znači relativno manje mogućnosti financiranja ostalih sektora, što u uvjetima kontrakcije može eskalirati do pojave "efekta istiskivanja" sektora poduzeća i stanovništva s tržišta kredita.