Švicarski franak u posljednjih je godinu dana bio jedno od najneugodnijih iznenađenja za dužnike diljem Europe, a najviše ih je iz istočne, čije su rate kredita znatno porasle uslijed jačanja franka prema euru te posljedičnog slabljenja lokalnih valuta prema franku.

Analitičari Privredne banke Zagreb analiziraju kako je rast franka utjecao na dužnike banaka kojima je zbog nižih kamatnih stopa u proteklom razdoblju bilo zanimljivo uzimati kredite vezane uz franak, a ne euro ili u domaćoj valuti.

Prema podacima Banke za međunarodna poravnanja u Baselu (BIS) u najnezavidnijoj su se poziciji našli dužnici u Mađarskoj i Poljskoj kod kojih je volatilnost domaćih valuta prema euru, a time i franku, bila iznimno visoka te istovremeno praćena visokim udjelom kredita vezanim uz franak u ukupnim deviznim, odnosno kreditima s valutnom klauzulom (oko 45%).

Najviši udio kredita vezanih uz "švicarce" nakon ovih dviju zemalja ima Hrvatska, no kako volatilnost tečaja kune prema euru nije bila tako visoka kao u slučaju forinte ili zlota, domaći su dužnici to osjetili u manjoj mjeri u usporedbi s ove dvije zemlje. Tako je do polovice rujna kuna oslabila za 15% prema franku u usporedbi s krajem 2009., dok je u istom razdoblju forinta oslabila za 19%, a zlot za 9%.

Interes za švicarskim frankom na međunarodnim tržištima počeo je jačati od izbijanja krize koja je poljuljala povjerenje u financijski sustav, odnosno gospodarstva eurozone i SAD-a. Kako je franak uz jen tradicionalno utočište kapitala u nestabilnim vremenima, isti je započeo svoj uobičajeni rast te vrhunac dosegnuo početkom rujna ove godine kada je prijetilo i spuštanje tečaja prema euru do razine 1,25, miljama daleko od razine 1,5 koju je Švicarska središnja banka (SNB) smatrala optimalnom. SNB je stoga bila iznimno zabrinuta zbog takvog scenarija jer s jedne strane jačanje franka prema euru šteti švicarskom izvozu, dok s druge njegova aprecijacija uobičajeno prijeti deflacijom. Pri tome je zanimljivo da se jačanje franka prema euru odvija u uvjetima kada je tromjesečni LIBOR na franak znatno niži od tromjesečnog Euribora (na 21. rujna 3M CHF LIBOR je iznosio 0,18%, a Euribor 0,879%).

Međutim, SNB je već u proteklih godinu i pol dana pokušala zaustaviti ovaj trend i – opekla se. U razdoblju od ožujka 2009. do lipnja 2010. u nekoliko je navrata intervenirala na deviznom tržištu bez većeg uspjeha, a za posljedicu je pretrpjela znatne gubitke. U međuvremenu je i bauk deflacije nestao s obzirom da od studenog prošle godine cijene kontinuirano bilježe rast na godišnjoj razini pa su čelnici SNB-a najavili u lipnju kako će ponovo ući na devizno tržište u slučaju da se pojavi opasnost od deflacije, no s obzirom da je potonje malo izgledno, slaba je i vjerojatnost ponovne intervencije. Uz sve to, zvuči paradoksalno, no intervenirajući na tržištu da bi ublažila rast franka, SNB je ustvari doprinijela njegovom uzlaznom trendu; naime, intervencijama na tržištu devizne rezerve središnje banke su upeterostručene te su porasle s razine od 46,5 milijardi franaka u veljači 2009. na 232,1 milijardi franaka krajem svibnja ove godine (do kraja kolovoza smanjene su za 6%), čim je snaga financijskog sustava zemlje porasla, a povjerenje u franak dodatno ojačalo.

Procjene analitičara o kretanju franka u nadolazećem razdoblju znatno se razilaze pa dok neki očekuju nastavak jačanja sve do polovice sljedeće godine i rast prema razini od čak 1,2, drugi vjeruju da već s prvim kvartalom naredne godine kreće njegov postupan pad. Općenita je ocjena analitičara da se u 2011. godini očekuje i nadalje snažan franak te se procjenjuje da će se tečaj franka prema euru u prosjeku kretati od 1,3-1,4 franka za euro, a Bloombergova konsenzus prognoza za kraj 2011.iznosi 1,36.

U skladu s time SNB je sredinom rujna izašla s novim, nižim, procjenama rasta BDP-a Švicarske prema kojima se očekuje usporavanje rasta u drugoj polovici ove godine te posebno u 2011. upravo kao rezultat (pre)jakog franka, a također i sporog globalnog rasta. Objava prognoza odmaknula je franak na tržištima od rekordnih razina i pogurnula natrag prema razini 1,3.

Ipak, dok se raspoloženje na tržištu mijenja velikom brzinom, fundamenti se ne mijenjaju tako lako, a oni govore da će ključnu ulogu u kretanju tečaja franka imati rast eurozone i SAD-a, odnosno Švicarske. Iako zvuči jednostavno, kretanje ipak nisu tako jednosmjerna jer financijske dubioze pojedinih članica eurozone (PIIGS), rastući javni dug SAD-a, ali i Japana, problemi su koje švicarsko gospodarstvo ne poznaje tako da se može očekivati da će se tek kad oporavak najrazvijenijih zemalja ubrza, a javne financije članica eurozone stabiliziraju, povećati i sklonost ulagača riziku i fokus preusmjeriti sa sigurnosti na prinose.

U kraćem roku dakle i nadalje se očekuje nešto jači franak, no uz njegovo postupno slabljenje s rekordnih razina dosegnutih ove godine pa se procjenjuje da će u srednjem roku, primjerice unutar 1-2 godine franak ponovo dosegnuti razine iznad 1,4 franka za euro (oko 5 kn za franak), prognoziraju u PBZ-u uz napomenu da su sve prognoze vrlo nesigurne i stoga ih treba uzeti s velikom dozom opreza kada se donose individualne odluke o budućem kretanju franka.

Što se tiče duže vremenske perspektive, bitne posebno za one koji razmišljaju o konverziji kredita vezanim uz franak za kredit vezan uz euro. Tečaj franka prema euru i prije europske valutne jedinice unutar zadnjih 20 godina nije mirovao te je bilo nekoliko godina zaredom u kojima je franak jačao (npr. 1998.-2002.), da bi se zatim trend preokrenuo a franak oslabio (2003.-2007.).

Promjene trendova česte su i ovise o gospodarskim prilikama, a kako ne postoji model kojim bi se precizno izračunala, odnosno procijenila kretanja BDP-a, inflacije, kamata itd. u tako dugim vremenskim razdobljima, isto vrijedi i za tečaj neke valute – svaka procjena na takav rok bliža je nagađanju, gotovo lutriji, a podaci iz prošlosti najčešće nisu dobar pokazatelj budućnosti (kako su se uvjerili mnogi trgujući na burzi). Međutim ono što je izvjesno je da su oscilacije tečaja kune naspram eura manje nego naspram franka jer je tečaj prema euru reguliran od strane HNB-a zbog visoke euriziranosti naše ekonomije, čime je tečajni rizik relativno manji. Veći rizik, treba biti svjestan, znači moguću veću dobit, ali i veći gubitak, podsjećaju analitičari PBZ-a.

Švicarski franak je, zahvaljujući povjerenju koje ulagači imaju u švicarsko gospodarstvo, središnju banku i državu, valuta koja je tradicionalno interesantna kao utočište u turbulentnim vremenima i takva će vjerojatno još dugo ostati, no to ne znači da je to valuta bez rizika, čak naprotiv – devizna tržišta su najšpekulativnija, a time i najprevrtljivija. Na kraju, valja biti svjestan da tečajni rizik uvijek postoji osim prema euru i to tek kada postanemo dio eurozone, a moguće ga je umanjiti instrumentima zaštite (hedging) kojima pojedinci, ali i pravne osobe kod nas, najčešće ne pribjegavaju.