Petnaestak najjačih hrvatskih firmi u terminu od 21. do 25. veljače sastat će se u Beogradu sa srbijanskim pandanima kako bi dogovorili zajednički nastup na libijskom i alžirskom tržištu. Zasad je poznato da će sastanku nazočiti najjače hrvatske tvrtke, no točna imena još su nepoznata.

Popis zainteresiranih trenutno sastavlja Rudolf Rom, direktor Sektora za graditeljstvo i komunalno gospodarstvo u HGK. On kaže kako se srpski tajnik tamošnje gospodarske komore Goran Rodić "malo istrčao" s informacijama te da je zasad „nebulozno“ spominjati bilo kakve cifre, pa i one koje je Rodić iznio, da će građevinari u Libiji i Alžiru odraditi poslove vrijedne 1,5 milijardi dolara.

U Zapadnoj Europi, nastavlja, hrvatske građevinske tvrtke ne mogu puno napraviti jer je konkurencija prevelika i ne može se jedna hrvatska tvrtka, koja zapošljava 1.500 radnika i manje, mjeriti primjerice s jednom francuskom građevinskom megatvrtkom koja zapošljava 90.000 radnika. Upravo zbog toga, kaže Rom, HGK inzistira na stvaranju klastera koji će onda imati i kapital i dovoljan broj radnika.

„U krizi smo natjerani da opet idemo van“
Hrvatska se okrenula građevinskom udruživanju sa Srbijom radi pojačanja izvoza, kaže Rom, "jer tu gubimo poslove s obzirom da hrvatska država nema daha da isfinancira daljnja velika ulaganja u građevinu". "U krizi smo natjerani da idemo opet van", zaključuje uz napomenu kako je izvoz od 2006. znatno pao, dok građevinci rastu naglo. U odnosu na libijsko i alžirsko više ga, kaže, zanima rusko tržište, te tržišta ostalih članica iz kluba bivših zemalja SSSR-a.

I dok zapadnoeuropsko tržište za njih zasad ostaje nepokorivo, Hrvati mogu iskoristiti mogućnost zemalja koje su u razvoju. No, tamo neće zapošljavati puno Hrvata. "Mi ne želimo skupu radnu snagu koja je naša i moraš ju eksportirati u Libiju. Svoje ljude možemo iskoristiti do nivoa poslovođe, a za operativu, tj radnike, koristit ćemo lokalnu radnu snagu ili najjeftiniju koju možemo naći", kaže.

Očekuje da će put Beograda u veljači krenuti predstavnici Konstruktora, Montmontaže, Tehnike, IGH, Hidroelektra niskogradnje, Viadukta... Među nekima od navedenih pokušali smo doznati jesu li čuli za sastanak. Iz IGH odgovorili su nam kako još uvijek nisu upoznati s incijativom. U Đuri Đaković grupi pak kažu kako su o mogućem sastanku informirani samo putem medija.

Montmontaža u Libiji radi na poslovima vrijednima preko 200 milijuna eura
Iz Montmontaže, koju Rom također nabraja kao zainteresiranu, kažu nam kako o namjerama šire suradnje s tvrtkama iz Srbije postoje inicijative već duže vrijeme, a intenzivirale su se prilikom posljednjeg velikog susreta hrvatskih i srpskih gospodarstvenika krajem prošle godine u Zagrebu, "u sjeni susreta predsjednika Tadića i Josipovića". Mladen Antunović, predsjednik Uprave Montmontaže, kaže kako ta tvrtka zadnjih 5 godina na poslovima u Libiji zapošljava podjednak broj Hrvata i Srba, većinom inženjera i tehničara.

Upravo Montmontaža na libijskom tržištu radi u kontinuitetu preko 30 godina na poslovima vrijednosti preko 200 milijuna eura, a kao najvažnije izdvaja poslove u petrokemijskoj industriji - postrojenja za desalinizaciju, poslove u naftnoj industriji, rezervoare za sirovu naftu, poslove u građevinskoj industriji, izgradnju Sveučilišta u Bengaziju i hidrograđevinske radove na uređenju umjetnih jezera za Libijsko ministarstvo graditeljstva (HIB), što je, kaže Antunović, trenutno najveći Montmontažin posao u Libiji u vrijednosti oko 60 milijuna eura.

„Preambiciozno je misliti da će nas poslovi u Libiji izvući iz krize“
"Malo je preambiciozna konstatacija da bi samo radovi u Libiji mogli izvući Hrvatsku iz krize, ali da bi tome mogli značajno pridonijeti, to svakako", kaže Antunović. Objašnjava kako bi Hrvatska i Srbija mogle povećati izvoz i prihode, ali ne bi značajno smanjile nezaposlenost jer je niže kvalificirana radna snaga iz Srbije, a pogotovo iz Hrvatske skuplja od lokalne, gdje jednostavne građevinske radove izvode Egipćani, Sudanci i drugi.

Naglašava i kako bi bilo poželjno da obje države podupru svoje kvalitetne tvrtke garancijama putem državnih financijskih institucija, kao primjerice HBORa. "Dobijanje bankarskih garancija nije nacionalni problem Srbije, Hrvatske ili bilo koje druge zemlje, već u prvom redu individualni problem svake tvrtke zasebno", kaže.

Kultura kao problem
Zapreku hrvatskim tvrtkama može, nastavlja, predstavljati prilagođavanje lokalnim poslovnim običajima. "Taj test većina tvrtki ne prolazi. Naime, obzirom da svaka zemlja ima svoje specifičnosti i posebnosti naročito u odnosu na poslovne običaje, pa tako i Libija, bez upoznavanja istih i bez stalnog kontakta s lokalnom zajednicom, jednostavno ne možete očekivati da ćete biti prihvaćeni. To se odnosi na sva tržišta na kojima smo do sada bili prisutni, a na Libiju posebno", kaže. Dodaje i kako politika ovdje treba biti posebno obazriva i odraditi svoj dio posla. "Negativna iskustva švicarskih tvrtki u Libiji najbolje pokazuje što se može dogoditi kada se politika umiješa na negativan način", kaže.

Mesić: Imam puno veza među gospodarstvenicima diljem svijeta
Bivši predsjednik države Stjepan Mesić pozdravlja zajednički istup srpskih i hrvatskih firmi. Osim s libijskim predsjednikom Moamarom Gadafijem, Mesić kaže kako ima dobre kontakte i s gospodarstvenicima u svijetu te da bi "hrvatske tvrtke zajedno s njim mogle puno učiniti po pitanju odlaska na strana tržišta".

"Budući da mi imamo kompatibilno gospodarstvo sa susjedima, smatrao sam uvijek da bi bilo dobro na ta tržišta nastupati zajedno jer u tom slučaju popravili bismo ono što smo učinili s uništenjem svoga gospodarstva. Ako bi zajednički nastupili na tim tržištima mogli bismo učiniti jedan povratak, to bi bio kao popravni ispit", kaže Mesić, prisjećajući se kako se Hrvatska "pogrešnom politikom privatizacije“ uništila velike sustave poput Prvomajske, Jedinstva, Jugoturbine, Industrogradnje, Hidorelektre...“Oni su dobivali poslove na natječajima, njima nije država davala poslove", domeće.

Osim libijskog, Mesić i poljsko, a pogotovo rusko tržište vidi kao "obećanu zemlju" za hrvatske tvrtke, pogotovo zbog sportskih događaja koji će se u toj zemlji održati, primjerice Svjetsko prvenstvo u nogometu 2018., a koji će zahtijevati ogromne građevinske zahvate."To ne mogu male firme, to moraju napraviti konzorciji i zato je dobro da zajednički nastupamo na takvim tržištima", kaže.

Nakon što se pročula vijest da je pomogao Ingri da dobije poslove gradnje stanova u Rusiji, mnogi ga menadžeri, kaže, traže za pomoć. Za NO Ingre ističe kako je prihvatio poziv njezinih menadžera za mjesto predsjednika te kako nije tamo da se bavi menaždmentom, nego kontrolom rada. Intervju s Mesićem pročitajte u Business.hr-u u ponedjeljak.

„Savez hrvatske i srpske firme ne predstavlja neku novu kvalitetu“
Pretjerano optimističan po pitanju poslova u Libiji nije i Zdravko Stipetić, predsjednik Uprave Đure Đakovića, koja trenutno u Libiji ne obavlja nikakve poslove..

"Suradnja između firmi na temu zajedničkog nastupa na nekom tržištu je uvijek stvar njihove ocjene o prednostima takvog nastupa. Ako je obostrana ocjena da takva suradnja donosi korist za sudionike, do nje će možda i doći. U tom smislu vrijede ista pravila i za hrvatske i srpske firme, a sama činjenica da se radi o savezu hrvatske i srpske firme ne predstavlja neku novu kvalitetu", kaže on.

Ističe kako će problem dobivanja potrebnih bankovnih jamstava uvijek biti problem i ne vjeruje da bi sama činjenica suradnje hrvatske i srpske firma u očima banaka bila neka dodatna olakšavajuća okolnost.