Župan PGŽ traži od Vlade izmjene zakona i predaju vlasničkog udjela Županiji, kako bi sama našla ulagače. Tražimo od Vlade da svoj vlasnički udjel koji ima u Zračnoj luci Rijeka prenese na Primorsko-goransku županiju kako bismo onda mogli pronaći zainteresiranog partnera za ulaganje u razvoj i održavanje našeg aerodroma, ali i jače oživljavanje zračnog prometa, pa i domaćeg! Ako netko misli da to nije moguće zbog zakona, upravo svjedočimo koliki se broj zakona na brzinu usvaja u Saboru; vjerujemo da se u kolopletu tih izmjena i dopuna može usvojiti i izmjena tog zakona koji će omogućiti prijenos državnog vlasništva na PGŽ, revolitirano je poručio primorsko-goranski dožupan Luka Denona jučer na konferenciji za novinare, koju je održao s članovima NO-a Zračne luke Rijeka, Natašom Zrilić i Čedom Salevićem.
Skupština dioničara
Povod je bio prekid skupštine dioničara u ponedjeljak, odnosno odbijanje da se u dnevni red sjednice uvrsti prijedlog Uprave o zahtjevu za odobrenje državnih jamstava nužnih za kreditno zaduženje Zračne luke Rijeka od 28 milijuna kuna, hitno potrebnih za ulaganja u obnovu aerodromske infrastrukture na Krku. Prijedlog je odbijen, kako je rečeno, uz obrazloženje ministra Kalmete da Uprava aerodroma nije jasno naznačila što se očekuje od skupštine. Stoga je Denona jučer prozvao Kalmetu, ali i premijera Sanadera, "s obzirom da Kalmeta ništa ne radi što Sanader ne zna", kako je to rekao Denona, da su direktno odgovorni za uništavanje državne imovine i moguće zatvaranje riječkog aerodroma. Dugogodišnje zanemarivanje ulaganja u riječki aerodrom dovelo je do apsurda; postavlja se i pitanje sigurnosti zračne luke. Mali dioničari koji imaju 40 posto u Zračnoj luci Rijeka nisu željeli sudjelovati u farsičnoj skupštini i biti kulisom za njezino održavanje, a da pritom ne mogu sudjelovati u odlučivanju o budućnosti aerodroma, naveo je Denona. Prema važećem Zakonu o zračnim lukama, u svima je 55 posto u vlasništvu države. Paketom upravlja resorno ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka. Po 20 posto u vlasništvu je županije na čijem se teritoriju zračna luka nalazi, u ovom slučaju PGŽ, potom je deset posto vlasnik Grad Rijeka (sjedište županije), a ostatak vlasništva podijeljen je zainteresiranim općinama ili gradovima. U slučaju riječkog aerodroma vlasnici su još i Crikvenica, Krk, Omišalj i Opatija - najveća turistička središta regije koji razvoj turizma i baziraju na zračnom prometu. PGŽ traži vlasništvo nad cijelim aerodromom jer po volji aktualnih vlasnika ne može se unaprijediti njegovo redovno održavanje. Sadašnji većinski vlasnik, država, u riječki aerodorom ne želi investirati. Niz godina pak država izdaje jamstva za ulaganja u neke hrvatske aerodrome. U dubrovački je uložila 30 milijuna eura, a u splitski čak 50 milijuna eura. Obnavlja se i zadarska zračna luka koja godišnje plaća čak 250.000 eura Ryan Airu da leti preko nje. Riječku zračnu luku zaobilazi čak i državni avioprijevoznik, Croatia Airlines, koji nema nijedan let. Suvišno je uopće podsjećanje da poslovni ljudi najnaprednije hrvatske regije kako bi otputovali u Dubrovnik moraju, primjerice, voziti nedovršenom autocestom do zagrebačkog Plesa, ili pak krenuti autom po Jadranskoj magistrali i negdje se na pola puta priključiti na AC Zagreb - Split ili putovati cijelu noć brodom do Dubrovnika.
Jednak tretman
Primorsko-goranska županija, kao jedna od najnaprednijih u zemlji ima pravo tražiti da većinski vlasnik tretira riječki aerodrom barem jednako kao i ostale u zemlji, tumači Denona. On je potvrdio i da već postoji interes dvaju potencijalnih strateških partnera za ulaganja u Zračnu luku Rijeka. Jedan od njih već je u pregovorima za ulaganja i privatizaciju praškog aerodroma, no zbog delikatnosti procesa ni Salević ni Denona nisu željeli govoriti o imenima. Tek su rekli da je jedan poslao pismo namjere dok je drugi, a riječ je o domaćoj kompaniji te jednom inozemnom interesentu, voljnost ulaganja potvrdio usmeno. Spornih 28 milijuna kuna, čija se visina i ne čini toliko nerazumno s obzirom na druge troškove države, nužni su za obnovu aerodromske piste, zatim svjetosne signalizacije, sustava hidranata, potom i za obnovu pristanišne zgrade, kao i elektronike. Koliko je riječki aerodrom tehnološki zaostao, svjedoči i podatak da je do nedavno na njemu osoblje ručno ispisivalo imena letova polazaka i dolazaka na ploči; od prije nekoliko mjeseci postoje kompjuterizirani displeji kao na većini prosječno civiliziranih aerodroma, čiju je nabavu financirala županija.