Za razliku od vremena kada su domaće kompanije do novca često dolazile izdavanjem dužničkih papira, danas očito radije uzimaju kredite u bankama. Dok su, primjerice, 2007. i 2008. dužničke papire izdavali HEP, Optima telekom, Plodine, Jadrolinija, Odašiljači i veze i mnoge druge, protekle godine taj broj bio je manji. Obveznice su izdale samo Atlantic grupa, Erste banka, Nexe i Jadran Galenski laboratorij, a ove godine to je zasad najavila samo Hrvatska pošta.

Do 2008. postojala je velika dilema koja je od dvije opcije kompanijama isplativija - krediti ili obveznice "Do 2008. uistinu je postojala velika dilema koja je od dvije opcije kompanijama isplativija - krediti ili obveznice. Bojim se da je danas glavno pitanje kako uopće doći do novca za neku investiciju po cijeni koja tvrtku 'održava u sedlu'", kaže analitičar Roman Rinkovec. Ističe kako su s jedne strane banke vrlo oprezne, gotovo potpuno konzervativne u donošenju odluka o kreditiranju, a s druge - tržište kapitala ponire pune četiri godine. "Investicijska atmosfera je i dalje krajnje negativna i depresivna", zaključuje Rinkovec. Na slično upozorava i Zvonimir Akrap, član Uprave SG-Splitske banke. "Kompanije preferiraju kredite ispred dužničkih papira, što se i vidi kada se pogleda koliko je tih papira uvršteno na Zagrebačkoj burzi. Kako to rješiti? To je dio većeg problema. Burza je nelikvidna, ali slična situacija je i na burzama u regiji. Investitori su se povukli. U ovome trenutku Hrvatska ostaje kreditnocentrično tržište", poručio je Akrap.Uzmu li se uz izdane obveznice u obzir i komercijalni zapisi, ukupno je prošle godine izdano 1,2 milijarde duga, 200 milijuna kuna manje nego godinu prije. Usporedbe radi, u bankama je 2011. godine kompanijama izdano 6,79 milijardi kuna novih kredita. Akrap očekuje da u idućih godinu dvije neće biti veće promjene po pitanju izdavanja korporativnih obveznica. Ističe kako je hrvatsko tržište premalo da bi se stvorio veći interes stranih ulagača koji bi se zanimali za takve dužničke papire. "Da bi korporativne dužničke vrijednosnice ozbiljnije zaživjele u Hrvatskoj, tržište mora biti likvidnije. S aspekta investitora, glavna prednost te vrste papira je da on u svakome trenutku može ranije iz njih izaći. No zbog nelikvidnosti tržišta, investitori u Hrvatskoj to ne mogu, stoga se ti papir pretvaraju u imovinu koja se drži do dospijeća", kaže Akrap. Smatra da postoje dva rješenja kako podići razinu atraktivnosti hrvatskog tržišta korporativnog duga. "Prvo, s ekonomskim oporavkom mogao bi rasti interes stranih ulagača za Hrvatsku. Drugo, da kompanije počnu listati dužničke papire i na regionalnim tržištima. To bi značilo da se burze u regiji na neki način moraju povezati. No, takvu vrstu izleta mogu si priuštiti velike kompanije i regionalni igrači", objašnjava Akrap.