Kineska vlada možda će u nadolazećim mjesecima dopustiti brži rast valutnog tečaja juana u odnosu na dolar nego prošle godine. Naime, taj tečaj doslovno je bio zamrznut tijekom financijske krize, ali od ljeta 2010. godine dopušten mu je rast. U posljednjih 12 mjeseci juan je za 6% ojačao u odnosu na dolar, svoju referentnu valutu. Bilo kakvo brže povećanje valutnog tečaja juan/dolar umanjilo bi izvoz i povećalo kineski uvoz. Također bi omogućilo ostalim azijskim valutama da dopuste povećanje ili širenje svoje izvozne industrije na štetu kineskih proizvođača. To bi pružilo veliku radost kineskim susjedima, ali se ne bi svidjelo njihovim proizvođačima. Zašto bi onda kineske vlasti namjerno dopustile ubrzan rast juana?

Obuzdavanje inflacije
Postoje dva temeljna razloga zašto bi kineska vlada odabrala takvu politiku, a to su smanjenje rizika na portfelju i obuzdavanje domaće inflacije. Razmotrimo prvo zabrinutost vlasti u vezi s rizikom koji sadrži njezin portfelj stranih vrijednosnica. Postojeći kineski portfelj u vrijednosti od tri bilijuna dolara u obveznicama i drugim stranim vrijednosnicama izlaže tu zemlju dvjema potpuno različitim rizicima: inflaciji u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi te ubrzanoj devalvaciji dolara u odnosu na euro i ostale valute.Inflacija u Sjedinjenim Američkim Državama snizila bi kupovnu moć obveznica u dolarima ili eurima. Kinezi bi pak imali jednaku količinu dolara ili eura, ali njome bi mogli kupiti manju količinu robe na svjetskom tržištu.Čak i da ne dođe do povećanja stope inflacije, nagli pad vrijednosti dolara u odnosu na euro i ostale strane valute smanjio bi kupovnu vrijednost prilikom kupnje europskih i drugih proizvoda. Kinezi se toga trebaju početi pribojavati, ali tek sada kad je dolar prošle godine pao za 10% u odnosu na euro i znatno više u odnosu na druge valute.Jedini način kako Kina može smanjiti taj rizik jest smanjenjem količine vrijednosnica u stranim valutama u svojem posjedu. No ona ne može smanjiti količinu takvih obveznica sve dok ima velik višak na tekućem računu. Posljednjih 12 mjeseci Kina je ostvarila proračunski višak od gotovo 300 milijardi dolara, što se treba dodati njezinim postojećim vrijednosnicama u dolarima, eurima i ostalim stranim valutama. Drugi razlog zašto bi kineskim političkim vođama trebao biti draži jači juan jest smanjenje domaće stope inflacije. Naime, jači juan smanjuje troškove kineskih potrošača i tvrtki koje posluju uvoznim proizvodima izraženima u juanima. Barel nafte tako stoji 90 dolara, ali desetpostotno povećanje valutnog tečaja juan/dolar smanjuje cijenu u juanima za 10 posto.

Širok raspon uvoza
Smanjenje uvoznih troškova i te kako je važno jer Kina uvozi širok raspon potrošačkih dobara, opreme i sirovina. Naime, kineski godišnji uvoz godišnje dosegne oko 1,4 bilijuna dolara, odnosno 40 posto BDP-a. Jači juan također bi učinkovitije i opsežnije smanjio pritisak na potražnju nego trenutna politika povećanja kamatnih stopa. To će postati još važnije u budućnosti, kako Kina počne izvršavati svoj plan u vezi s povećanjem domaće potrošnje, osobito u vidu potrošnje kineskih kućanstava. Glavni cilj nedavno predstavljenoga dvanaestog petogodišnjeg plana jest povećanje prihoda kućanstava i potrošnje po bržoj stopi od stope rasta BDP-a. Kombinacija bržeg rasta potrošnje kućanstava i postojeće razine izvoza uzrokovat će probleme uskoga grla i napor glede kapaciteta u proizvodnji, što će dovesti do bržeg porasta cijena domaćih proizvoda. Ostavljanje dovoljno prostora za povećanje potrošnje zahtijeva smanjenje količine izvoza dopuštanjem aprecijacije valute.

Nastavak pada dolara
Kad promotrimo prethodnu godinu, šestpostotni rast valutnog tečaja juan/dolar možda naizgled podcjenjuje porast relativnog troška kineskih dobara kod američkih kupaca zbog razlika u domaćim stopama inflacije. Kineske maloprodajne cijene u prošloj su godini porasle za otprilike 6,5%, dok su američke porasle za samo 3,5%. Ta razlika od tripostotna boda upućuje na to da je "stvarni" valutni tečaj juan/dolar prilagođen inflaciji prošle godine porastao za 9% (to jest, 6% nominalne aprecijacije plus 3% razlike u inflaciji). Iako vlade na ovaj način izračunavaju stvarne promjene valutnog tečaja, ovime se nesumnjivo stavlja prevelik naglasak na razmjerne promjene cijena roba koje Amerikanci kupuju od Kine s obzirom na to da je kinesku inflaciju uzrokovalo uglavnom poskupljenje troškova života, domaćeg povrća i ostalih neutrživih proizvoda. Cijene izražene u juanima za kineske proizvode koji se izvoze u Sjedinjene Američke Države možda se uopće nisu promijenile. Naravno, valutni tečaj juan/dolar samo je dio priče o tomu što sve pogoni kinesku trgovinsku konkurentnost. Iako je juan porastao u odnosu na dolar, dolar je pao u odnosu na druge glavne valute. Pad dolara od 10 posto u odnosu na euro u posljednjih 12 mjeseci daje naslutiti da je i juan pao za oko 4 posto u odnosu na euro. Švicarski franak porastao je za više od 40% u odnosu na dolar te više od 30% u odnosu na juan. Kad pogledamo širi raspon zemalja s kojima Kina trguje, nameće se zaključak kako je vrijednost juana vjerojatno pala u posljednjih 12 mjeseci.Sljedećih nekoliko godina dolar će vjerojatno nastaviti padati u odnosu na euro i ostale valute. Posljedično će Kinezi moći dopustiti znatan rast juana u odnosu na dolar ako žele povisiti njegovu općenito globalnu vrijednost kako bi smanjili rizik na portfelju i zauzdali inflacijske pritiske.