Prije samo tri godine, u doba procvata irskoga gospodarstva, imigranti su se u tu zemlju slijevali tolikom brzinom da su stručnjaci tvrdili da je ta majušna zemlja od samo 4,5 milijuna stanovnika na dobrom putu da dosegne broj stanovnika kakav nije zabilježen od razdoblja koje je prethodilo irskoj gladi sredinom 19. stoljeća.

To se naglo preokrenulo. Dok se ova zemlja bori s najnovijom financijskom krizom, a njezina vlada prihvaća financijska jamstva i sredstva Europske unije i Međunarodnoga monetarnog fonda u iznosu višem od 100 milijardi dolara, čini se da će Irska bespomoćno promatrati još jednu generaciju svojih stanovnika koja će se raštrkati po cijelom svijetu. Mnogi su kao odredište odabrali Australiju gdje se zbog procvata rudarstva otvorilo mnogo poslova u građevinarskom sektoru, naročito u zapadnom dijelu zemlje. Ostali odlaze u Kanadu, Sjedinjene Američke Države, Britaniju, Aziju, na Bliski istok ili Novi Zeland. "Stvari su se potpuno preokrenule u vrlo kratkom roku", rekao je Edgar Morgenroth, ekonomist na Institutu za gospodarska i društvena istraživanja u Dublinu. "A ako ne želite otići, vrlo vjerojatno ćete patiti." Irsko je gospodarstvo prošle godine palo za 7,1 posto te je i dalje u recesiji. Stručnjaci tvrde da je prošle godine ovu zemlju napustilo 65.000 ljudi, a procjenjuju da bi se ta brojka ove godine mogla popeti na 120.000. Znaci krize nalaze se posvuda. Glavni dio Dublina za kupnju pun je natpisa "iznajmljuje se" i rukom ispisanih postera u izlozima koji oglašavaju posebne jednodnevne rasprodaje. Neke od osoba koje su odlučile odseliti očajnički žude za primanjima. Ostalima se jednostavno gadi stanje u kojem se Irska našla te se boje da će godinama plaćati (kroz povećanja poreza i poreznih rezova) nered koji nisu uzrokovali. Orla Neary i Joseph Rice odlučili su odseliti u Australiju kad su shvatili da si godinama neće moći priuštiti vlastiti dom. Rice (25) obrazuje se za električara, ali ovdje ima poteškoća s dobivanjem dozvole jer ne može odraditi ni praksu pošto ima tako malo radnih mjesta.

Brat mu je dobivao nagrade zbog svojih uspjeha u istom zanimanju, a čak ni on ne može naći posao, priča Rice. Orla (22) uspravo je završila školu za primalje. No zbog mjera štednje u državnom zdravstvenom sustavu malo je vjerojatno da će ubrzo dobiti posao. "Ovo ne vodi nikamo", rekao je Rice. "Ovo mjesto je jednostavno zapelo." Posljednji napori da se spasi gospodarstvo uslijedili su nakon strogih vladinih mjera štednje. Stopa poreza je povećana, a medicinskim sestrama, učiteljima i ostalima zaposlenima u državnim službama plaća je smanjena, nekima čak i za 20 posto. U studenom je vlada najavila da se sljedeće godine iz proračuna mora isključiti dodatnih šest milijardi dolara. Neki ekonomisti tvrde da emigracija zna biti koristan sigurnosni ventil u teškim vremenima jer smanjuje broj nezaposlenih, čime se izbjegavaju iscrpljujući učinci dugoročne nezaposlenosti. No tu je i rizik da odlaze oni najbolji i najpametniji, odnosno oni koji bi mogli pridonijeti promjeni stanja. Irci su u prošlosti toliko često emigrirali da gotovo svatko ima rođake u nekoliko zemalja. "Emigracija je ovdje kulturalna norma premda možda nije kulturalna preferencija", rekao je Brain Lacey, profesor ekonomije na koledžu Trinity u Dublinu. "Irci znaju kako se to radi. Izgrade mrežu i brinu se jedni za druge." Antoinette Shields, čiji sin Kevin je upravo diplomirao i sljedeće godine planira odseliti u Sjedinjene Američke Države ili Kanadu, kaže da se tješi činjenicom da emigracija danas nije što je nekad bila. "Nije to kao kad smo mi mahali s obale u znak pozdrava", rekla je. "Na mnogo načina možemo ostati u kontaktu - tu su Google i Facebook. Mnoge majke ovih dana uče puno toga o računalima." "Izvući ćemo se mi iz ovoga", dodala je. "A možda će nas to na kraju i ojačati."