Najnovija istraživanja regionalne porezne studije od strane Mazars grupacije pokazuju izvjesne promjene poreznih trendova na teritoriju Srednje i Istočne Europe (CEE regija).

U okviru CEE regije prema riječima Kristijana Cinottija i Andrije Garofulića iz navedene grupacije primjetna su dva osnovna trenda. S jedne strane je trend sniženja stopa poreza na dobit, dok istraživanje s druge strane pokazuje da je u zemljama regije prisutan i trend podizanja PDV stopa. Navedeni zaključci baziraju se na studiji Mazars grupe pod nazivom "Centrale Eastern European Tax Brochure 2014". Ona daje pregled najnovijeg poreznog okruženja u zemljama CEE regije, a među kojima se nalaze Austrija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija, Mađarska, Grčka, Makedonija, Slovačka, Češka, Crna Gora, Ukrajina, Rumunjska, Slovenija, Rusija i Poljska. U Hrvatskoj je porezno opterećenje i dalje visoko, a razlog su reforme koje manjkaju.

Nalazi studije pokazuju, kaže Cinotti, da su se u godinama prije krize države zapravo natjecale u smislu atraktivnosti svojeg poreznog sustava za investitore i građane. Čine li to danas, pravo je pitanje.

"U zadnjih nekoliko godina, pad poreznih prihoda te s time povezani deficiti proračuna navedenih zemalja doveli su do odustajanja od takvog optimalnog poreznog sustava sa aspekta investitora, i to zbog neodrživosti takvih proračuna. Fale reforme, one su nasušno potrebne i države su zbog pada prihoda prisiljene podizati porezne stope", kaže Cinnotti.

Neke države poput, primjerice, Mađarske i Rumunjske odlučile su se na sniženje stopa poreza na dohodak i poreza na dobit, ali uz istodobno povećanje stopa PDV-a (poreza koji direktno zahvaća potrošnju i najizdašniji je prihod proračuna), upravo kao svoju strategiju izlaska iz krize. Drugi, pak, primjer je Slovačka, odabrali su drugačiji pristup: povećali su oporezivanje dohotka i dobiti umjesto podizanja stope PDV-a.

Od zemalja regije koje su povećale porezne stope, Hrvatska i Srbija su podigli sniženu stopu PDV-a. U Hrvatskoj je ta stopa porasla s 10 posto na 13 posto u turizmu. I Slovenija i Crna Gora podigle su opću stopu PDV-a, a zanimljivo je da niti jedna od 15 država regije nije snizila stopu PDV-a. Od promatranih država, najveću stopu PDV-a ima Mađarska čija opća stopa iznosi 27 posto što je doista itetako visoko u odnosu na 21 posto što je prosjek CEE regije. Cinotti ističe i da je hrvatska opća stopa PDV-a od 25 posto, također, dosta visoka u usporedbi s prosjekom regije, ali i u usporedbi sa stopama PDV-a u Crnoj Gori gdje iznosi 19 posto, Srbije gdje je 20 posto, te Slovenije, članice EU, koja ima 22 posto PDV-a.

Što se tiče poreza na dobit, Garofulić navodi da je stopa poreza na dobit u Hrvatskoj od 20 posto prihvatljiva u odnosu na stope istog poreza koje su više u jednom dijelu zemalja regije: naime, stopa poreza na dobit u Slovačkoj iznosi 22 posto, u Austriji 25 posto, dok je čak 26 posto u Grčkoj. S druge strane, BiH i Makedonija dobit oporezuju po stopi od 10 posto, Crna Gora 9 posto, te je i dalje ulagačima zanimljiva Srbija sa svojom stopom od 15 posto i bez najava novih promjena.

No, osim PDV-a i poreza na dobit za atraktivnost gospodarstva s aspekta ulagača ustvari je vrlo bitan ukupni trošak rada, a u tome dijelu, osobni odbici i različiti porezni razredi, kao i različite stope značajno utječu na ukupni trošak rada zemalja u regiji.

"Iako se nekad govori da je Hrvatska po opterećenju rada druga ili treća zemlja svijeta, najnovija istraživanja zemalja u CEE regiji ne ukazuju na tako negativne trendove", kaže Garofulić.

Naime, prema njegovom objašnjenju za niže razine dohotka, porezni teret u RH nalazi se u donjem rasponu od svih zemalja što je dobra vijest za investitore u smislu postotka opterećenosti plaća. Tek na nešto većim razinama primanja, kaže, ulazimo u sam vrh poreznog opterećenja.

"Samim time, prvi put se pokazuje da sama cijena rada u Hrvatskoj, ako se ne sagledaju razlike u plaćama, ne bi smjela biti isključivi faktor neatraktivnosti Hrvatske za ulaganja, a posebno ne kad je riječ o primanjima do 500 eura neto. Na ulaganja bi više trebali utjecati ostali elementi kao što su nestabilni porezni sustav, kruto i nedovoljno fleksibilno tržište rada, ali i percepcija korupcije te ostali takozvani soft indikatori, ističe on.
Zaključno, dok usporedba različitih poreznih sustava pomaže poduzetnicima u njihovim strateškim odlukama, Cinotti i Garofulić skreću pozornost i na druge značajne faktore koji utječu na atraktivnost zemlje u smislu profitabilnosti investicija i konkurentnosti zemlje. A jedan od najznačajnijih faktora zapravo su, tvrde, povjerenje u institucije i samo tržište, njegova otvorenost, sloboda poslovanja i brzih administrativnih procedura.