Nezaposleni bi naknadu morali odraditi kroz poslove od javnog značenja, kaže S. Crnković-Pozaić, direktorica CEPOR-a. Hrvatsko tržište rada pati od paradoksa: dok jedni uživaju u visokoj sigurnosti radnog mjesta, posebice oni zaposleni u državnim službama, drugi rade tek povremeno, uz niske i nesigurne plaće i sa strepnjom iščekujući mirovinu. Naše je tržište rada, procjenjuju u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP), zbog toga još rigidno, radnika je teško otpustiti, a sigurnost radnog mjesta nije zajamčena. I većina zemalja Europske unije suočena je sa sličnim izazovima koji su specifični s obzirom na nacionalne okvire i aspekt industrijskih odnosa.
Lakše otkazivanje
Nove globalne okolnosti potiču gospodarstvo na kontinuiranu otvorenost tržišta i povećanu potrebu prilagodbe tehnologije proizvodnje i organizacijske strukture. To implicira nove potrebe prilagodbe radnika, povećanje fleksibilnosti u radnim propisima te voljnost radnika za prihvaćanje tih promjena. "Fleksisigurnost je obrazac reforme tržišta rada u Europi koji se može shvatiti kao modernizacija organizacije rada i radnih odnosa kojoj je cilj očuvanje sigurnosti u zapošljavanju i socijalne zaštite", objašnjavaju u Međunarodnoj organizaciji rada (MOR). Zajedničko se rješenje može iznaći, naglašavaju, jedino aktivnim socijalnim dijalogom u kojem svi prihvaćaju svoje uloge. A kako je rečeno na briefingu CEPOR-a, istraživanja pokazuju da rigidno radno zakonodavstvo smanjuje broj otkaza, ali smanjuje i novo zapošljavanje, pogotovo u malim i srednjim poduzećima. Sanja Crnković-Pozaić, direktorica CEPOR-a i bivša ravnateljica Zavoda za zapošljavanje, kaže da je EU donio okvire za definiranje politike fleksigurnosti te osigurao 70 milijardi eura za te promjene, ali ona smatra da su početne pozicije svake zemlje različite te da se svaka mora sama opredijeliti za mjere koje će imati najviše učinka u njezinu okruženju. "Hrvatska može iskoristiti dio te svote ako se krene prilagođavati globalnim trendovima. To može predstavljati slobodnije otkazivanje ugovora o radu, no zauzvrat treba povećati sigurnost nalaženja novog posla i dohodovnu sigurnost", ističe Crnković-Pozaić. Ona predlaže da se naknada za nezaposlenost poveća i približi plaćama. Ne bi smjela biti niža od 80 prosječne plaće, ali po uzoru na neke zemlje trebala bi se zaraditi. "Nezaposleni bi naknadu morali odraditi kroz poslove od javnog značenja", kaže ravnateljica CEPOR-a koji je pokrenuo razgovore o fleksibilizaciji tržišta rada. I europska tržišta rada počela su se fleksibilizirati, sve je veći broj ugovora o radu na određeno vrijeme, više je i povremenog rada, zapošljavanja preko agencija, rada u nepunom radnom vremenu i slično. U Hrvatskoj su ugovori na neodređeno radno vrijeme u većini na tržištu rada i čine 85 posto, ali situacija je bitno drukčija kod novih poslova jer se danas 87 posto novih ugovora sklapa na određeno vrijeme. S druge strane, povremeno zapošljavanje još nije prihvaćeno niti je takav model zapošljavanja institucionalno uređen. Ne postoje modeli prema kojima bi se takav rad obračunavao niti se o tome vode razgovori.
Aktivno tržište
Na to je podsjetio i Krešimir Sever iz NHS-a, koji je na briefingu istaknuo da sindikati prihvaćaju razgovore o toj temi, ali ne žele da fleksibilnost posluži kategorizaciju Hrvata kao jeftine radne snage, već da se stvore poslovi velike vrijednosti. Temeljni princip za uvođenje fleksisigurnosti je integriranje različitih područja djelovanja. To uključuje zakonski okvir za zapošljavanje koji jamči zaštitu od otkaza, regulira radno vrijeme te potiče nove oblike zapošljavanja. Njime se također diferenciraju različiti tipovi posla tako da primjerice razlikujemo zapošljavanje od samozapošljavanja. Uključuje i mjere aktivne politike tržišta rada poput primanja u slučaju nezaposlenosti i odnos između sustava socijalne zaštite i uključivanja na tržište rada. Svaka europska zemlja primijenila je drukčiju strategiju i primjeri mogu biti od velike koristi za Hrvatsku, ističe Jasna Kulušić, direktorica radno-pravnih odnosa pri HUP-u.
Prepreke fleksisigurnosti
"Uvođenje fleksisigurnosti na domaće tržište rada ima više prepreka. Od organizacije radnog vremena koje svi sudionici u socijalnom dijalogu nedovoljno shvaćaju, do izračuna otkaznog roka koje se sa šest mjeseci u praksi zna povećati na godinu i pol. Naš je sustav još nedovoljno učinkovit zbog čega je njegova reforma nužna", istaknula je Jasna Kulušić iz HUP-a.