Srbija je veliki proizvođač voća i cilj je zagrebačke tvrtke u sklopu Kosovovina sagraditi destileriju za preradu. Sredinom kolovoza srbijanska Agencija za privatizaciju trebala bi donijeti odluku o najboljem ponuđaču za privatizaciju Kosovovina iz Beograda. Riječ je o maloj proizvodnoj tvrtki, sa samo 30-tak zaposlenih, u kojoj država ima više od 80 posto vlasništva. Sada je njen jedini posao licencna proizvodnja pet brandova iz segmenta jakih alkoholnih pića Badela 1862, kako bi se kao domaći proizvod mogli distribuirati u tamošnjim prodajnim kanalima. Upravo ta licencna proizvodnja, kao i program investicija kojeg su ponudili, daje Badelu 1862 nadu da će biti pobjednik na privatizacijskom natječaju.
Sirovinska baza
"Vjerujemo da će prevagnuti naša vizija razvoja Kosovovina. Osim što nam je važna za licencno punjenje naših proizvoda, tvrtka nas osobito zanima kao nukleus na kojeg bi vezali manju destileriju za preradu voća. Južna Srbija je neosporno jedan od najkvalitetnijih proizvođača voća u širem okruženju, a uz vinski destilat, nama je to jedna od najvažnijih sirovina. Stoga kanimo razraditi detaljan program snabdijevanja Badela 1862 tim sirovinama, a u ponudi za kupnju stoji kako smo spremni preuzeti obvezu zadržavanja svih zaposlenih u Kosovovinu u naredne tri godine, odmah uložiti pola milijuna eura u tehničko-tehnološku modernizaciju te u narednih pet godina u tvrtku investirati još milijun i pol eura", kaže Ante Perković, predsjednik Uprave Badela 1862 koji je prošli tjedan "po tom poslu" i bio u Beogradu. Inicijalno, cijena tvrtke na natječaju ne bi trebala biti viša od 350 tisuća eura. "Srbija i BiH strateški su nam važne za plasman jakih alkoholnih pića jer je trend njihove potrošnje u tim državama još jak, a statusom domaćeg proizvođača umanjujemo i negativne efekte carinskog režima. S druge strane, u projektu restrukturiranja i inoviranja Badel Bapa, bivšeg Eurobeva, osobito u dijelu proizvodnje voćnih sokova, ključno nam je osiguranje sirovinske baze", objašnjava Perković. On tvrdi da pokazatelji prodaje u Badel Bapu rastu od kad je akvizicija realizirana, ali da će se odmah po završetku ove sezone pristupiti osmišljavanju cjelovitog projekta modernizacije proizvodnje sokova i povezivanja s proizvodnjom vode, budući je riječ o jednoj od ključnih Badelovih odrednica. U tom sklopu je i odluka o eventualnom seljenju proizvodnje sokova sa Žitnjaka u tvornicu Kalničke vode. Kad je, pak, riječ o drugom planiranom iseljenju sa Žitnjaka- onom stare Badelove tvornice i gradnje nove u Rakovcu (Sv. Ivan Zelina), došlo je do manjeg zastoja u ishođenju svih potrebnih dozvola.
Jaki brend
"Plan je bio da kamen temeljac svečano položimo u svibnju, no zbog nekih administrativnih otezanja taj smo rok prolongirali, najvjerojatnije do Dana Badela, 25. listopada. To, pak, mijenja i prvotni plan o puštanju u rad nove tvornice i formalnom preseljenju sa Žitnjaka. Nije izgledno da se to dogodi prije kraja 2009. godine", kaže Perković. Predsjednik Badelove Uprave kaže da kompaniji taj zastoj u ovom trenutku zapravo i odgovara jer se nisu odustali od namjere da konkuriraju za kupnju Dalmacijavina. "To je izniman brend, koji je unatoč nizu loših poslovnih godina, još vrlo jak i prepoznatljiv. Nas u Dalmacijavinu zanima isključivo proizvodnja kroz koju bi objedinili sve naše kapacitete za proizvodnju jakih alkoholnih pića i crnog vina koje imamo u Dalmaciji. Badel, naime, ima dugoročnu suradnju s poljoprivrednim zadrugama na tom području pa odatle i njihov interes za taj projekt. A ako bi doista dobili tu kompaniju, ne bi imalo smisla duplirati tehnološke kapacitete u novoj tvornici. Stoga njezina gradnja, odnosno veličina, na neki način ovise o rezultatima ove privatizacije", zaključuje Perković.
Po 25 posto za zadruge i zaposlenike
Uvjeti za privatizaciju Dalmacijavina u Hrvatskom su fondu za privatizaciju već ranije definirani, a privatizacija čeka objavu novog natječaja. No, zbog akcije Maestro i to je u zastoju. Prema onome što iznosi Ante Perković, Badel 1862 bi ponudio prijedlog prema kojem bi zagrebačka kompanija bila kupac 51 posto tvrtke, dok bi 25 posto kupili zaposlenici, a 25 posto zadruge i kooperanti. To je temelj plana prema kojem bi se Dalmacijavino pretvorilo u krovnu kuću za razvoj dalmatinskih vina. Kako kaže Perković, lokacija na kojoj se sad nalazi Dalmacijavino, dakle splitska trajektna luka, Badel 1862 uopće ne zanima, a u slučaju pobjede na natječaju, proizvodnju bi preselili na zemljište tvrtke izvan najvećeg dalmatinskog grada.