Jedna je opcija da nositelj konsolidacije bude Lukoil, a manje izgledna da se spoje Mol, OMV i PKN. Nedavna objava Mola o obnovi pregovora o spajanju s poljskim PKN Orlen navodi na pitanje je li takav scenarij uistinu moguć i izgledan ili je to još samo jedna od akcija kojima se Mol služi kako bi se obranio od austrijskog OMV-a. "Ponovni pregovori s PKN-om idu u korist Molovim tvrdnjama da kompanija ima još opcija osim spajanja s OMV-om", tvrdi Bram Buring iz Wood & Co., dodavši kako je mogućnost sinergije veća s obzirom na područja na kojima dominiraju dvije kompanije, Mol u Mađarskoj i Hrvatskoj, a PKN u Poljskoj i Rumunjskoj. S druge strane analitičari nisu tako optimistični glede ovog spajanja.
Molovi trikovi?
U slučaju potpunog spajanja većinski dioničar PKN-a poljska vlada izgubila bi kontrolu nad menadžmentom kompanije, a još nemaju jamstva da udruženu kompaniju neće progutati neki od ruskih rivala. Buring pak smatra da strateško partnerstvo također nije moguće s obzirom na to da PKN radi na svojim planovima s grupom Lotos i nije vjerojatno da će ući u pregovore u situaciji kad Mol ima svoje probleme. "Ne vjerujem da je to spajanje neka ozbiljna kombinacija, već više jedan od trikova kojima se Mol služi da bi se obranio od OMV-a", smatra Hrvoje Stojić, analitičar Hypo Alpe-Adria Bank. Sličnu je stvar Mol izveo navodeći slovenski Petrol kao potencijalnu metu preuzimanja, što je bila još jedna obrambena retorika jer ako bi Mol preplatio Petrol, više ne bi bio atraktivan OMV-u, dodaje Stojić. "Trenutno ne mislim da će se to dogoditi jer Mol na slovenskom tržištu može organski rasti puno jeftinije", navodi Stojić. Problem istočnoeuropskog tržišta je fragmentiranost, smatra Stojić, dodajući kako bi se kompanije trebale udružiti. Osim toga očekuje se da će se val konsolidacije nastaviti, a Mol ima jak cash flow i sigurno želi biti aktivan nositelj konsolidacije u ovoj regiji. Za to pak postoje dva scenarija, objašnjava Stojić. Prema jednom, nositelj konsolidacije bila bi neka jača ruska kompanija poput Lukoila ili Rosnefta, a drugu je mogućnost horizontalnog spajanja OMV-a, Mola i PKN-a. "Kratkoročno ova druga varijanta nije vjerojatna, ali bilo bi najrazumnije da se to s vremenom dogodi", tvrdi Stojić. Dok mađarski Mol nastavlja s akcijama obrane od austrijskog preuzimatelja, sve su učestalije izjave o ispolitiziranosti cijele priče. Budući da je riječ o industrijama i kompanijama od vitalne važnosti za njihove državne vlasnike, takav scenarij ne čudi. Mađarska kompanija i dalje nastavlja sa svojim planom reotkupa trezorskih dionica te kontrolira 34,7 posto, odnosno 36,1 posto, ako se uzmu u obzir dionice uprave i zaposlenika. Iako analitičari kritiziraju ovaj program, Zsolt Hernadi, izvršni direktor i predsjednik Mola, izjavio je kako je taj program u interesu dioničara, a ne menadžmenta, te razjasnio kako potencijalno udruživanje s ruskim kompanijama umjesto s OMV-om ne bi bilo na korporativnoj razini.
Hernadi ne želi OMV
"Glasine o spajanju s Lukoilom rezultat su krive interpretacije komentara kojima smo dali do znanja da pozdravljamo suradnju s ruskim partenerima jer bismo mogli ostvariti sinergiju, ali to sigurno ne bi bilo na korporativnoj razini", izjavio je. Hernadi je objasnio kako bi spajanje s OMV-om umanjilo vrijednost dionice jer bi nastala kompanija morala prodati znatan dio imovine i rafinerija.
Dionice Ine daleko najprecijenjenije
Prema financijskim pokazateljima daleko najveća očekivanja investitori imaju od Inine dionice. Naime, najveći omjer cijene i zarade među kompanijama u regiji srednje i istočne Europe ima Ina, čak 163,7. Kompanija, koja je ostvarila pad dobiti, tako od početka godine održava stopu rasta na oko 25 posto ili tri puta manje u usporedbi s Petrolom. Iako nije naveden u tablici, drugi iza Ine je slovenski Petrol čiji omjer cijene i zarade iznosi 53,14. Veliki su omjeri i kod PKN Orlena i Mola, a najbolji omjer ima ruski Rosneft sa 6,7. Prosjek omjera cijene i zarade svih kompanija u regiji je 9,9.