Investicijski fondovi > Investicijska strategija ulaganja fonda

Osnovno pravilo prema kojem se fondovi dijele je struktura vrijednosnih papira (VP) u koje investiraju. Dozvoljena strategija ulaganja za svaki fond je definirana u prospektu fonda, a generalne smjernice su definirane zakonskom regulativom (više).

Tako novčani fondovi pretežno investiraju u depozite kod banaka i trezorske zapise koji se smatraju posebno sigurnom i zbog toga iznimno niskorizičnom i niskoprofitabilnom investicijom te su namijenjeni za investiranje na kratko razdoblje odnosno oni su "parkiralište za novac".

Obveznički fondovi investiraju u obveznice. Obveznice mogu biti državne ili korporativne (korporativne obveznice izdaju privatna poduzeća), odnosno izdavatelj je država ili poduzeće.

Obveznica je dužnički vrijednosni papir kojim se izdavatelj zadužuje to jest prikupi novac na tržištu kapitala umjesto da se zadužuje u banci putem primjerice kredita. Obveznice kupuju investitori koji imaju dovoljno povjerenja u izdavatelja odnosno u njegovu sposobnost da će vratiti posuđeni novac. Investitori na taj način novac ne oročavaju u banci po fiksnoj kamati već ga posuđuju izdavatelju uz određene uvjete. Uvjeti koji su najznačajniji su razdoblje posudbe novca (rok dospijeća obveznice, npr. 10, 15, 20 ili 30 godina) i godišnja kamata (kupon) koju se izdavatelj obvezuje plaćati vlasniku obveznice. Izdavatelj obveznice se obvezuje plaćati godišnju kamatu i kod dospijeća obveznice isplatiti glavnicu. Prednost obveznice je da se s njom trguje na tržištu kapitala pa trenutni vlasnik - investitor istu može prodati na tržištu prema trenutnim tržišnim uvjetima.

Kreditni rejting poduzeća ili države određuje uvjete pod kojima će se država ili poduzeće moći zadužiti. Najsigurnije obveznice su one od država sa stabilnim gospodarstvom (Njemačka, Francuska). Što je kreditni rejting izdavatelja obveznice viši (kvalitetniji), manja će biti kamata na obveznicu koju će morati platiti investitoru, i obrnuto.

Ako primjerice obveznice izdaje država, za otplatu kamata i glavnice garantira država, a garancija je čvrsta koliko je čvrst kreditni rejting same države. To je korisno znati ukoliko želite oročenu štednju zamijeniti s investicijom u obveznički ili kratkoročni obveznički fond.

Kratkoročni obveznički fondovi kombiniraju strategiju ulaganja obvezničkih i novčanih fondova na način da pretežno investiraju u depozite kod banaka i trezorske zapise, a manji dio portfelja investiraju u obveznice na način da je prosjek dospijeća svih ulaganja fonda ograničen (kod večine kratkoročnih obvezničkih fondova) na tri godine. Samim time možemo ih smatrati jako konzervativnim obvezničkim fondovima te niskorizičnom i niskoprofitabilnom investicijom.

Za investiranje na razdoblje duže od godinu dana namijenjene su sljedeće kategorije fondova:

Obveznički fondovi koji investiraju pretežno u obveznice, mješoviti fondovi koji investiraju u obveznice i dionice, dionički fondovi koji pretežno investiraju u dionice te posebni fondovi čiji preporučeni rok ulaganja je najčešće sličan onome kod mješovitih ili dioničkih fondova.

Kod investicijske strategije ulaganja fonda glavnu ulogu ima omjer među dionicama koje dugoročno nose najveće prinose i obveznicama koje investiciji daju stabilnost. Rizičnost fonda pada ukoliko se omjer obveznica u fondu poveća. Kratki pregled karakteristika fondova prema kategorijama.


Prinosi iz prošlosti imaju informativni karakter i ne predstavljaju indikaciju mogućih prinosa u budućnosti.

Koji fond odabratiRizici povezani s ulaganjem