Na nedavnom predstavljanju Strategije za uvođenje eura pred više stotina vodećih i najutjecajnijih osoba na hrvatskoj političkoj i gospodarskoj sceni potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić projicirala je na veliki ekran i jedan slajd koji je otkrio svu promašenost hrvatskih ekonomskih politika u zadnjih 15 godina.

Od svih zemalja srednje i jugoistočne Europe (Češke, Slovačke, Poljske, Mađarske, Rumunjske, Bugarske...) od 1995. do 2000. godine jedino se hrvatski BDP po stanovniku mjeren kupovnom snagom nije ni najmanje približavao ("realno konvergirao") prosjeku 12 starih članica EU.

Od svih novijih članica EU od 2002. do 2016. jedino je Hrvatska imala pad produktivnosti, a sve su ostale postigle prosječni rast između jedan (Mađarska, Estonija) i tri posto (Latvija, Rumunjska, Slovačka). Pritom je Hrvatska imala negativni "rast" tzv. ukupne faktorske produktivnosti (koja se ne može objasniti samo ulaganjem rada i kapitala), unatoč tome što joj je potencijalni rast bio gotovo 1,5 posto. Nažalost, čelnici Vlade i HNB-a koji su predstavljali Strategiju za euro nisu ni pokušali objasniti što su to druge zemlje s kojima se Hrvatska uspoređuje u zadnjih 10-15 godina u Velikoj globalnoj recesiji činile da su realno sustizale najbogatije Europljane, a Hrvatska nije.

Odnosno, što je to Hrvatska krivo činila, a drugi nisu, da je ostala tapkati na mjestu. Odgovor na to pitanje, posve neočekivano, u ponedjeljak u Zagrebu u muzeju Mimara, na promociji "Bijele knjige 2017" Udruženja stranih ulagača, dao je guverner HNB-a Boris Vujčić. Hrvatska, naravno, pati od mnogih kroničnih ekonomskih slabosti, pokazao je guverner Vujčić.

Primjerice, ima najnižu stopu zaposlenosti, ili među najnižima udjel proizvoda visoke tehnologije u ukupnom izvozu robe. Ili, uz prosječna europska izdvajanja za obrazovanje ima ispodprosječne rezultate na PISA-inim testovima u matematici. Ali, to je svrstava tek u zlatnu sredinu ili srednju žalost (kako već tko gleda) novijih Unijinih članica, i ne govori da je Hrvatska činila nešto upravo suprotno svim ostalim državama s kojima se uspoređuje. No, ono u čemu se Hrvatska u godinama globalne i europske Velike recesije drastično otklonila od svih ostalih zemalja srednje i jugoistočne Europe bila su javna ulaganja.

Sve su te druge zemlje nakon izbijanja krize te pada privatnih ulaganja i potrošnje svoje javne investicije smanjile vrlo malo (Litva, Češka), ili su ih održale na istoj razini kao i prije krize, ili su ih osjetno povećale (Slovačka, Poljska). Samo je Hrvatska, pokazao je guverner Vujčić, jedna jedina, nakon izbijanja globalne krize 2007. godine svoje javne investicije - praktički prepolovila! Od Velike depresije 1929. godine standard makroekonomske politike je da se države padu privatnih investicija i slomu potrošnje građana, da bi spriječile veći pad BDP-a i izbijanje recesije, suprotstavljaju privremenim povećanjem državnih investicija. U Hrvatskoj je, međutim, prevladala politika drastične državne "štednje", a rezultat je izgubljeno desetljeće.