Danas stanje u Eurozoni počinje sve više ličiti na ono što se događalo u Japanu nakon 1989. godine, kada je nakon tri desetljeća stalnog rasta, zemlja upala u duboku financijsku krizu i razdoblje duge ekonomske stagnacije, popularno nazvano ′izgubljenim desetljećima′, a koje još traje.

Usporavanje rasta ekonomije, spori rast kredita i sve starije stanovništvo zajedničke su boljke europske i japanske ekonomije. U Japanu nakon prvih znakova krize, kompanije su se fokusirale na snižavanje duga, te su proizvodnju otpremili u jeftinija područja. To je dovelo do stagniranja plaća, a tako i do manje potrošnje. Cijene su padale, te je došlo do stvaranja deflacije.

Iako razlozi za krizu nisu identični onima u Europi, simptomi su vrlo slični i situacija zahtijeva dodatne intervencije ljudi na čelu. Iako ne očekujemo skorašnju deflaciju u Europi, ovdašnja ekonomija vrlo vjerojatno će nastaviti sa svojim posrtanjem - tvrdi Henrik Lodde, financijski strateg DZ banke iz Frankfurta.

Investitori u Europi smatraju kako su daleko vremena kada će kamatne stope opet početi rasti. Europska središnja banka morati će učiniti više - slično je ustvrdio i Mark Dowding, jedan od dvoje direktora visoko profitabilnog BlueBay Asset Managementa.

Obnovljeni aktivizam Maria Draghia daje neku nadu da Stari kontinent neće doživjeti sudbinu kao Japan tijekom devedesetih, no niski rast u prihodima kombiniran s velikom nezaposlenošću stvara negativnu atmosferu koja okružuje europsku ekonomiju - zaključio je Nikolaos Panigirtzoglou, londonski analitičar JPMorgan Chase & Co.

Europu, ipak, ne bi trebala zadesiti situacija poput one u Japanu: vladama nikad nije bilo jeftinije i jednostavnije posuđivati novac, dok Europska središnja banka namjerava kroz jeftine zajmove bankama potpomoći ekonomijama.