urističkom sektoru pandemija je uz drastično smanjenje prihoda i gašenje profitabilnosti zaustavila ili odgodila većinu investicija koje čekaju oporavak turizma, a njihov ukupni iznos za 2020. i 2021. u Hrvatskoj procjenjuje se na 9 do 10 milijardi kuna, iznosi turistička konzultantica i analitičarka Sanja Čižmar.

"Ako pretpostavimo da je zbog pandemije zaustavljeno oko 90 posto investicija u turizmu i uzmemo li u obzir da se volumen investiranja godišnje prije krize povećavao za 10 do 15 posto, dolazimo do iznosa od 9 do 10 milijardi kuna investicija u turističkoj industriji Hrvatske koje su u 2020. i 2021. odgođene za razdoblje tržišne normalizacije. Ako pak govorimo o srednjoročnim investicijskim planovima turističkih kompanija u Hrvatskoj, radi se o investicijskom volumenu od 20 do 30 milijardi kuna koje je kriza stavila pod upitnik", ističe Čižmar na upit Hine o investicijama u hrvatskom turizmu u okolnostima pandemije.

Za odlaganja ulaganja u turizam u 2020. vjeruje da su isključivo posljedica kratkoročnog minimiziranja novčanih tokova domaćih turističkih kompanija-najznačajnijih ulagača u hrvatski turizam pod utjecajem krize uzrokovane pandemijom covid-19, zbog čega su im smanjeni i poslovni prihodi za dvije trećine, kao i dobit, a što vodi i presušivanju novca raspoloživog za investiranje.

Oporavak na Mediteranu moguć 2022.

"Teško je sada predviđati kada će i koje investicije krenuti, to ovisi o dosta faktora, prije svega epidemiološkim. Turizam je pokazao da može prevladati krize i nastaviti rast i razvoj, tako će biti i nakon ove pandemije i to daje vjeru i u dugoročno isplativa ulaganja u turizam", kaže direktorica tvrtke 505 savjetovanje.

Unatoč predviđanjima da se oporavak turizma u svijetu teško može očekivati prije 2023. i 2024., Čižmar vjeruje da će se na Mediteranu oporavak vidjeti već u 2022., pa i u Hrvatskoj, čemu pridonosi turistička infrastruktura u zemlji, povoljan zemljopisni položaj, prirodna atraktivnost i sigurnost.

Najveći investitori u turizmu velike turističke kompanije

Napominjući da se investicije u turizmu generalno mogu podijeliti na transakcije tj. kupoprodaje, te na investicije u razvoj novih ili obnovu postojećih objekata, Čizmar ističe da oba ta segmenta investiranja u Hrvatskoj već nekoliko godina, vlasnički promatrano, obilježava trend okrupnjavanja odnosno spajanja turističkih kompanija.

"Danas 15-tak velikih turističkih kompanija čine gotovo polovicu ukupnih smještajnih kapaciteta i ukupnih prihoda hotela, resorta i kampova, a njihove investicije gotovo polovicu ukupnih investicija u turističkom sektoru. To je velika vlasnička koncentracija, mnogo izrazitija nego što je u drugim zemljama", kaže Čižmar.

Upravo te kompanije su najveći investitori u razvojne turističke projekte u Hrvatskoj, što drži i logičnim, jer se kao domaće kompanije mnogo lakše snalaze u, kako opisuje, prilično kompleksnom razvojno-investicijskom okviru Hrvatske koji nije internacionalno konkurentan, od natprosječno visoke porezne presije do relativno dugog povrata na investicije.

To ograničava i zanimanje stranih investitora, i zato je i razina direktnih stranih investicija u turizmu Hrvatske relativno niža nego u ostalim mediteranskim zemljama, naglašava Čižmar.

Rast transakcijskog zanimanja stranih investitora

S druge strane, na transakcijskom tržištu zadnjih godina primjetan je porast zanimanja stranih investitora za ulaganja u hrvatski turizam, a i transakcijske aktivnosti i financijski volumeni transakcija su rasli te su se posljednjih nekoliko godina, kako iznosi, kretali od 1,5 milijarde do 2,3 milijarde kuna godišnje.

"Kao i u razvojnom segmentu investiranja, i ovdje su jake domaće kompanije glavni igrači, budući da su generirale oko tri četvrtine ukupne transakcijske aktivnosti u turizmu. U 2020. transakcijska aktivnost u turizmu se svela na dovršenje nekih pregovaračkih procesa koji su trajali neko vrijeme, a realizirani transakcijski volumen u turizmu Hrvatske se procjenjuje na 10-tak posto od prosjeka transakcijskog volumena proteklih nekoliko godina i po tom padu se uklapamo u globalne trendove", dodaje Čižmar.

Naglašava da transakcijsko zanimanje stranih investitora raste i nevezano za krizu, jer se očito procjenjuje da hrvatski turizam ima još nerealiziranih potencijala koji se mogu kapitalizirati, a i članstvo u EU smanjuje percipirani rizik za ulaganja u odnosu na zemlje izvan EU.

S te strane, zanimanje za ulaganja u turizam Hrvatske pokazuju dvije vrste stranih investitora. Prvo su snažni internacionalni fondovi ili konzorciji, prvenstveno zainteresirani za ulaganja u veće portfelje, odnosno hotelska poduzeća koja su na burzi (zbog transparentnosti i kredibilnosti), i koji se pojačano zanimanju već više od desetljeća, pa i vode pregovore s više kompanija.

Čizmar kaže da sve to ne ide očekivanom brzinom zbog razlika u vizijama, nedovoljnog interesa postojećih vlasnika za ulaskom novog partnera u vlasničku strukturu ili pak zbog razlika u percepciji vrijednosti transakcije od strane potencijalnih kupaca i samih vlasnika kompanija.

Pandemija ubrzala neke pregovore, a zanimanju se i equity i mirovinski fondovi

"Ipak, pandemija je ubrzala neke od pregovaračkih procesa jer je i otežala poslovanje kompanija te utjecala na izlazne strategije nekih od postojećih vlasnika. U tijeku su pregovori za ulaganje u ili preuzimanje nekoliko srednjih i većih hotelskih grupacija, a hoće li biti realizirani ovisit će naravno da li će se vizije, interesi i procjene vrijednosti od strane ulagača i postojećih vlasnika poklopiti", kaže Čižmar.

Osim velikih svjetskih fondova, upravo se u krizi intenziviralo zanimanje druge skupine stranih investitora ili tzv. equity investitora, konzorcija ili relativno manjih regionalnih fondova koji žele preuzeti manje turističkih objekata ili manjih portfelja s lošim poslovanjem po diskontnim cijenama, računajući da će ulaganjima u podizanje njihove kvalitete na srednji rok kapitalizirati na podizanju vrijednosti imovine te tako ostvariti kapitalnu dobit.

"Do sada je u hrvatskom turizmu bilo tek nekoliko transakcija te vrste, budući da se potencijalni prodavatelji i kupci u pravilu nisu usuglašavali oko vrijednosti imovine. Tijekom ove krize je veći broj takvih ulagača snimao situaciju na hrvatskom tržištu i pokušavao ući u pregovore, od kojih neki još uvijek traju", napominje ta konzultantica, koja iznimno važnim ocjenjuje što su u posljednje tri godine intenzivirao ulazak domaćih mirovinskih fondova u turistički sektor.

Mirovinske fondove smatra i najznačajnijim institucionalnim investitorima u turizam Hrvatske i gotovo da nema nijednog koji nije uložio u turizam, pri čemu iznosi i da se, za sada, ulaganja mirovinaca u taj sektor kreću od 1 do 5 posto njihove imovine, uz nastavak njihovog zanimanja, za koje kaže i da nije ovisno o krizama.

Oni se kao financijski ulagači ne angažiraju aktivno u poslovanju poduzeća u koje ulažu, te su stoga zainteresirani za ulaganja u trgovačka društva koja imaju profesionalizirano upravljanje, pri čemu su idealna ′meta′ za ulaganja hotelska poduzeća sa sklopljenim ugovorom o upravljanju s menadžment kompanijom, zaključuje Čižmar.