Priča o isplati osigurane štednje ima još jednu dimenziju. Naime, jedan je od štediša imao nesreću da je štednju u švicarskim francima najprije oročio u Centar banci, a zatim u Nava banci.

Državna agencija za osiguranje štednih uloga (DAB) osiguranu štednju isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB-a, na dan nastanka osiguranog slučaja. Štediša, međutim, želi nastaviti štedjeti u istoj valuti, dakle u francima. Osigurana štednja isplaćena mu je prema tečaju na dan 16. srpnja od 6,25 kuna za franak. No isplatna banka - u konkretnom slučaju Croatia - za kupnju franka traži od njega 6,49 kuna. Razlika između ta dva tečaja na iznos njegove osigurane štednje iznosi čak 14 tisuća kuna! Pita se kako je takav gubitak moguć ako zakon jamči isplatu kakva je zatečena u propaloj banci.

Iz Ministarsva financija poručuju da se prema članku 5. stavku 3. Zakona o osiguranju depozita (NN 177/2004, 119/2008, 153/2009 i 80/2013) odšteta depozita u stranoj valuti obračunava u kunama, prema srednjem tečaju HNB-a koji je vrijedio na dan nastupa osiguranog slučaja.

- Ako štediša nije suglasan s podacima navedenima u zahtjevu za odštetu, može pokrenuti postupak reklamacije. Dovoljno je ispuniti obrazac za reklamaciju i dostaviti ga u Agenciju zajedno s podacima, objašnjenjem i popratnom dokumentacijom. Stručne službe Agencije utvrdit će točnost iznosa odštete, o čemu će izdati rješenje na temelju kojega će isplatiti odštetu - piše u odgovoru.

No prva dama DAB-a Marija Hrebac kaže da štediša nema pravo jer u Zakonu piše ključan podatak: država je dužna odštetiti štediše u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB-a. Sve daljnje želje štediše, dakle i konverzija štednje u željenu valutu u kojoj je štedio u propalim bankama, idu isključivo na teret štediša, poručuje Hrebac.