Financijska ograničenja za dobra poduzeća nisu jednako djelovala na velika i mala poduzeća - velika su bila ograničena tijekom 2009., no od 2010. ograničenja su za njih posve nestala, dok se povremeni povratak dodatnih financijskih ograničenja od 2010. do 2012. odnosio na mala poduzeća, pokazuje HUB Analiza "Suočavaju li se dobra poduzeća s financijskim ograničenjima u krizi?".

Jednoznačnog odgovora nema, no analiza je pružila neke uvide koje treba dodatno istražiti, kazao je u četvrtak na predstavljanju HUB Analiza direktor Arhivanalitike Velimir Šonje.

Istraživanje je pokazalo da su se dobra veća hrvatska poduzeća na početku krize suočila s određenim financijskim ograničenjima, no već negdje od 2010. ona su svoje probleme uspjela riješiti. Neka su više radila s inozemstvom, neka su i dalje radila sa svojim poslovnim bankama, više se oslonila na faktoring, lizing, kazao je Šonje.

Kada je riječ o dobrim manjim poduzećima, kako je naveo, ona su se neko vrijeme u krizi suočavala sa financijskim ograničenjima, još do 2012., ali zanimljivo je da od 2013. snaga tih financijskih ograničenja bitno slabi, a zatim nestaje.

To se s jedne strane može pripisati registriranom porastu izvoza, kazao je Šonje napominjući kako se jedan dio tih poduzeća okrenuo izvozu, što svjedoči o određenom gospodarskom dinamizmu koji postoji u sektoru malih i srednjih poduzeća.

Na žalost, još uvijek je taj dobar sektor premali u odnosu na velik dio sektora koji je u problemima i na velik dio državnog sektora koji još uvijek opterećuje hrvatsko gospodarstvo, istaknuo je Šonje.

Na pitanje nije li nelogično da su se i dobra poduzeća suočavala s financijskim ograničenjima, odnosno zašto netko dobrom poduzeću ne bi dao kredit, Šonje kaže kako razloga može biti nekoliko.

"Možete imati dobro poduzeće s dobrim proizvodima, dobrim novčanim tokom, ali ono može imati lošu bilancu, može mu nedostajati vlastitog kapitala. I to je jedan od suštinskih problema hrvatskih malih i srednjih poduzeća. Što i ona dobra među njima imaju premalo vlastitog kapitala", kazao je.

Vlasnici nisu dovoljno vlastitih sredstva uložili u te tvrtke, nema fondova rizičnog kapitala koji bi ulagali u ta poduzeća i zato su ona, iako imaju dobre proizvode i solidna tržišta, i dalje bili financijski ograničena dosta dugo vrijeme krize, kazao je Šonje.

Upitan znači li to što su financijska ograničenja prestala 2013. da su tvrtke ipak napravila korak naprijed Šonje je rekao kako indirektno analiza ukazuje u tom pravcu, odnosno da se "ispod radara dnevne politike i makroekonomskih statistika odvijao jedan dinamizam u gospodarskoj strukturi".

Tako da se kod jednog dijela tih malih i srednjih tvrtki, prvenstveno onih koji su izravno vezani uz izvoz ili kao dobavljači sudjeluju u nekakvom lancu koji završava s izvozom, dogodilo određeno restrukturiranje u pozitivnom smislu i nastaje jedan dio gospodarske strukture koji je perspektivan, rekao je Šonje.