Šef UniCredita Federico Ghizzoni ovih je dana u intervjuu za Večernji list precizno dijagnosticirao globalnu bankarsku logiku koja je kulminirala slučajem ′švicarac′.

Naglašava da Zaba u Hrvatskoj ‘nije bila agresivna u politici kamatnih stopa′. Točno. Kao najveća banka, Zaba je na sve moguće načine prije desetak godina nastojala zadržati klijente. A to je značilo ‘neagresivnih′ sedam posto na stambeni kredit. Pa tek kad klijent dođe zatvoriti takav kredit - refinanciran od druge banke, u švicarcima, s 3,8 posto kamate - osobna bankarica začudi se i ponudi bolji uvjet za tekući kredit; naravno s nižom kamatnom stopom. Kao na placu.

Liderske banke prije desetak godina derale su klijente ‘neagresivnim′ kamatama, pa su izazivači smislili novi pakleni plan za privlačenje klijenata. Kojem se napokon morala pridružiti i Zaba. A švicarci su postali svojevrsni novi financijski inženjering. Profitirali su samo oni koji su prvi uletjeli i ujedno su postajali manekeni i promotori cijele operacije. Pa, ako se nisu previše zaigrali, dobro su prošli. Ostali su postali žrtve.

Odavno sam javno priznao da imam kredit u švicarcima, ali i da se ne žalim na tečaj, koji je u međuvremenu eksplodirao. S 20-ak posto rasta švicarca u odnosu na euro (i kunu) došlo se do tečaja koji izjednačava moju staru i novu ratu kredita. Kako god, bankari uvijek pobjeđuju - ili ‘neagresivnim′ kamatama ili maštovitim valutnim klauzulama. Zato prije deset godina nisu zaživjeli najavljivani krediti vezani uz japansku valutu. Jen je, naime, u međuvremenu ojačao pukih 3,5 posto.