Teške posljedice krize i mjere štednje najteže pogađaju slojeve prijemčive za populističke poruke, i prijeti opasnost eskalacije nacionalizma i protekcionizma koji dovodi do ratova, piše slavni Dr. Doom.

Neposredno nakon globalne financijske krize 2008., zahvaljujući uspjehu političara u prevenciji pretvaranja Velike recesije u Veliku depresiju II, ograničeni su zahtjevi za protekcionizmom i ekonomskim mjerama okrenutim prema domaćem tržištu. Ali sada je stigla negativna reakcija protiv globalizacije - i slobodnijeg kretanja roba, usluga, kapitala, rada i tehnologije koji su došli s njom, piše ekonomist Nouriel Roubini za Project Syndicate, a donosi Tportal.

Ovaj novi nacionalizam preuzima različite ekonomske oblike: trgovinske barijere, zaštitu imovine, reakcije protiv izravnih stranih ulaganja, politiku koja favorizira domaće radnike i poduzeća, protuimigracijske mjere, državni kapitalizam i nacionalizam u pogledu resursa. Na političkoj sceni su u porastu populističke, antiglobalizacijske, antiimigracijske, a u određenim slučajevima neprikriveno rasističke i antisemitske stranke, piše Nouriel Roubini za Project Syndicate.

Te sile mrze ′abecednu juhu′, odnosno supranacionalne institucije koje globalizacija zahtijeva - EU, UN, WTO, MMF. Čak i Internetu, simbolu globalizacije u posljednja dva desetljeća, prijeti balkanizacija, s obzirom da neke autoritarne države - uključujući Kinu, Iran, Tursku i Rusiju - nastoje ograničiti pristup društvenim medijima i slobodu izražavanja.

Baš kao 1930-ih godina

Glavni uzroci tih trendova su jasni. Anemičan oporavak gospodarstva je omogućio stvaranje pukotine kroz koju se populističke stranke provlače te promoviraju protekcionističku politiku i okrivljuju stranu trgovinu i radnike iz inozemstva za dugotrajnu slabost gospodarstva.

Dodajte ovome porast prihoda i nejednakost bogatstva u većini zemalja, i uvidjet ćete da nije nimalo čudno što je postalo općerašireno viđenje o privredi u kojoj pobjednik osvaja sve i od koje koristi ima samo elita, o ustroju privrede koji narušava politički sustav. Danas se čini kao da i razvijena gospodarstva (poput SAD-a), ali i tržišta u razvoju (gdje oligarsi često dominiraju gospodarstvom i političkim sustavom) postoje zbog nekolicine ljudi.

Baš kao što se dogodilo1930. kada je Velika depresija iznjedrila autoritarne vlade u Italiji, Njemačkoj i Španjolskoj, sličan trend možda se događa i sada.

Opasnost za eurozonu

Ukoliko ubrzo ne dođe do rasta prihoda i zaposlenosti, populističke stranke mogle bi se približiti položajima moći na nacionalnoj razini u Europi. Što je još gore, eurozona se može opet naći u opasnosti: neke zemlje (Velika Britanija ) mogu izaći iz EU -a; druge (Velika Britanija, Španjolska i Belgija) se mogu raspasti, ističe Roubini.

Čak i u SAD-u radnički sloj bijelaca osjeća ekonomsku ugroženost zbog imigracije i globalne trgovine.

Varijanta te dinamike može se vidjeti u Rusiji i mnogim dijelovima Istočne Europe i srednje Azije, gdje pad Berlinskog zida nije doveo do uspostavljanja demokracije, ekonomske liberalizacije i brzog rasta proizvodnje. Umjesto toga, nacionalistički i autoritarni režimi su većinom bili na vlasti u proteklih četvrt stoljeća. U tom je kontekstu destabilizacija Ukrajine od strane Vladimira Putina neodvojiva od njegova sna da postane čelnik Euroazijsku unije, što je zapravo slabo prikriveni pokušaj da se obnovi bivši Sovjetski Savezi, naglašava Roubini.

U Aziji je također nacionalizam u usponu. Novi čelnici u Kini, Japanu, Južnoj Koreji, Indiji a su politički nacionalisti, i to u regijama gdje postoje ozbiljni i dugovječni teritorijalni sporovi.

Bliski istok i dalje je zaostao

Istovremeno, Bliski istok i dalje ostaje regija koja je zaglibila u zaostalosti. Nakon Arapskog proljeća nastupila je duga zima u Egiptu i Libiji; u Siriji i Jemenu u jeku je građanski rat; Libanon i Irak mogla bi zadesiti slična sudbina; Iran je nestabilan i opasan za druge, a Afganistan i Pakistan sve više nalikuju na propale države.

U svim tim slučajevima ekonomski neuspjeh i nedostatak prilike i nade za siromašne i mlade potiče politički i vjerski ekstremizam, ogorčenost prema Zapadu i, u nekim slučajevima, izravni terorizam, piše Roubini.

1930-ih je neuspjeh da se spriječi Velika depresija doveo do autoritarnih režima u Europi i Aziji, i na kraju do Drugog svjetskog rata. Ovaj put šteta koju je nanijela Velika recesija podvrgava najnaprednije ekonomije sekularnoj stagnaciji, a tržišta u razvoju stavlja pred velike strukturne izazove vezane uz rast.

To je idealan teren da se ekonomski i politički nacionalizam ukorijeni i napreduje. Današnju reakciju protiv trgovine i globalizacije treba sagledati u kontekstu onoga što, kao što znamo iz iskustva, može doći sljedeće, zaključuje Roubini.