Ovršno sudstvo, kako stoje stvari, moglo bi krenuti u ekspresni zakonski obračun sa starim ovrhama koje predugo drže zarobljene u blokadi građane dužnike, i to na jednostavan način.

Naime, suci su po službenoj dužnosti već počeli donositi prva rješenja na kojima piše da se obustavlja ovrha na novčanim sredstvima dužnika. To se zbiva po Ovršnom zakonu, bez održavanja sudskog ročišta i bez inicijative stranaka, pa strankama u postupku sa suda stižu nova i u dosadašnjoj praksi nepoznata rješenja, što je mnogima još uvijek neobjašnjivo. No, logika je ovdje sljedeća: dok god sudac ne donese rješenje o obustavi ovrhe ona je u tijeku, a ako se prisilna naplata ne može provesti jer dužnik nema novca i duže je blokiran, ovrha ipak ne može biti obustavljena sama od sebe, tj. bez sudskog rješenja. Ovrha na novčanim sredstvima, ako se provodi po ovršnom rješenju koje je donio sud, po Ovršnom zakonu ne može vječno trajati, nego je sud mora obustaviti.

Zakonsko uporište

U prvim konkretnim slučajevima to se i događa pojedinim blokiranim građanima, među kojima Fina vodi i obrtnike. Koliko je takvih rješenja doneseno, trenutačno je nemoguće doznati s obzirom na to da je riječ o novosti u sudskoj praksi, no Poslovni dnevnik dobio ih je više na uvid. Potvrđuje se i da je u primjeni ′uskrsnulo′ ovršno rješenje koje je godinama bilo na snazi. Ono najvažnije, sudovi ga nisu primjenjivali, iako su morali. Isto tako nejasno je i zašto to tad nisu činili, kao i zašto to sad čine. No, kako nam je potvrdio sudac Vrhovnog suda Đuro Sessa, misterije nema. Prema Sessi, razlog vjerojatno leži u tome što sudovi nisu imali potrebnu informaciju. Za obustavu inače postoji zakonsko uporište - to je istek zakonskog roka u kojem se vjerovnik nije mogao namiriti prisilnom naplatom na novčanim sredstvima građana (do 2011. izravno kod banaka, a kasnije na Fini).

U rješenjima kojima se obustavlja provedba ovrhe, suci se sada pozivaju na članak 180. Ovršnog zakona. Usput rečeno, tog članka u novome zakonu od 1. rujna više nema, dok je cijela stvar višestruko zanimljiva. Između ostalog i zbog ogromnog efekta koji je primjena mogla imati na volumen blokada, koji bi svakako bio manji. U blokadi je, naime, danas rekordan broj građana - njih 318.592 duguje 28,99 milijardi kuna, no gotovo tri četvrtine blokiranih građana upravo su oni u dugotrajnoj blokadi. Pritom je prežit broj blokiranih građana iz razdoblja koje pokriva ovo zakonsko rješenje, s time da je primjena navedene odredbe izostala. Sedam godina ipak ona je bila na snazi, sve od 2005. do sredine listopada 2012. zakonodavac je smatrao da vjerovnik na ovaj način ne može vječno u šaci držati dužnika.

Prednost u naplati

Tako su i sam rok za prisilnu naplatu na ovom predmetu ovrhe regulirala čak tri Ovršna zakona (2005., 2008. i 2012.), ali s razlikama u trajanju. Pritom je iz svih odredbi vidljivo da su sudovi trebali obustaviti ovrhe koje se nisu provele po blokiranim računima: po zakonu iz 2005. nakon 6 mjeseci, po zakonu iz 2008. nakon 12 mjeseci, a po zakonu iz 2012. nakon 3 mjeseca. U takozvanim pasivnim ovrhama na ovaj se način dužnik oslobađa starih obveza. Iako to može unijeti poremećaje, pa i nepravde među vjerovnicima jer prednost u naplati dobivaju mlađi vjerovnici u odnosu na starije, vruće je pitanje hoće li umjesto neučinkovite ovrhe na računima vjerovnici ubuduće prakticirati namirenje na drugoj vrsti imovine.

Zašto sudovi sad reagiraju?

Ovršni zakon je od 2005. do 2012. predviđao da će sud obustaviti ovrhu na računu ako ovrha nije provedena protekom 6 mjeseci, a od 2008. godine protekom 12 mjeseci, kaže odvjetnik Mićo Ljubenko. Zašto to sudovi nisu tada provodili, teško je reći, kaže, iako se time uzrokovala dugotrajna blokada računa građana i pravnih osoba. "Sada su sudovi počeli donositi rješenja o obustavi dugotrajnih ovrha, temeljem članka 180a. OZ-a koji se primjenjuje na ovrhe iz tog razdoblja. Nije jasno što je razlog da sudovi sada primjenjuju zakon, koji su mogli primjeniti i prije nekoliko godina."