Neovisno savjetodavno tijelo Europske komisije predlaže da se detaljno razrađeni propisi svedu na srednjoročno ograničenje javnog duga na 60 posto iskazano udjelom u BDP-u.

U zemljama s višim dugom stopa rasta neto primarne državne potrošnje, koju čine rashodi bez kamata, ne bi trebala biti veća od stope potencijalnog rasta BDP-a odnosno trebala bi biti nešto niža budući da takav rast ne potiče inflaciju, predlažu u EFB-u.

Kako bi se izbjeglo oslanjanje na promjenjive godišnje podatke, plafon rasta neto potrošnje utvrđivao bi se na razdoblje od tri godine, nakon čega bi se ponovo izračunavao.

Pritom u EFB-u predviđaju i mogućnost izostavljanja tog plafona kroz uvođenje nove klazule koja bi se aktivirala na temelju mišljenja europskih fiskalnih institucija.

Smatraju da bi se izmijenjenom regulacijom automatski stabilizirala gospodarstva. U razdoblju pada gospodarstva, kada je rast niži od potencijala, potrošnja bi rasla snažnije od aktivnosti. U razdoblju gospodarskog rasta, kada stvarni rast nadmašuje potencijal, limitirana potrošnja rasla bi pak slabije od gospodarstva.

Europski pakt za stabilnost i rast sastavljen je 1997. godine kako bi se ograničilo zaduživanje članica ekonomske unije koje dijele zajedničku valutu ali i dalje suvereno odlučuju o zaduživanju i deficitu.

Nakon izmjena u 2005., 2011. i 2013. godini propisi su postali tako složeni da Komisija svake godine objavljuje priručnik od gotovo 100 stranica u kojem objašnjava kako funkcioniraju, uključujući i brojne izuzetke i iznimke.

Prema postojećim propisima proračunski proračunski deficit zemalja EU-a ne smije prekoračiti tri posto BDP-a a dug 60 posto. Zemlje su ujedno obavezne smanjivati strukturni deficit, koji isključuje jednokratne prihode i potrošnju i utjecaj poslovnog ciklusa, dok ne dosegnu uravnoteženi proračun ili višak.

Zemlje s dugom većim od 60 posto BDP-a prema postojećim propisima moraju smanjivati iznos prekoračenja za jednu dvadesetinu godišnje, utvrđeno kao prosjek kroz razdoblje od tri godine.

Primjenjuju i referentnu vrijednost za povećanje potrošnje kojom se ono ograničava na stope niže od potencijalnog gospodarskog rasta.

EFB također predlaže da se umjesto sankcija za nepoštivanje europskih fiskalnih propisa koriste poticajne mjere. Prema njihovim bi zamislima zemlje koje poštuju propise trebale biti nagrađene pristupom budućem proračunu eurozone. Pritom je zajednički proračun i dalje kamen smutnje među zemljama članicama i ne zna se kada i u kom bi obliku mogao zaživjeti.

Prijedlozi EFB-a sastavljeni su na zahtjev Europske komisije i bit će temelj za raspravu ministara financija članica Europske unije koji će se u subotu okupiti na neformalnom sastanku u Helsinkiju.