Da je Ivica Todorić velik igrač čak i regionalnim okvirima znamo već duže vrijeme, no da samo spominjanje „čarobnog“ Agrokora i još, za maštu ulagača izazvonijeg termina u kontekstu Agrokora – preuzimanja, može pokrenuti kompletno domaće tržište kapitala dosad barem nije bilo toliko upečatljivo.

Naravno, sve akvizicije Agrokora su snažno profitirale lansiranjem cijene dionice i to od samog početka kruženja spekulacija o mogućem preuzimanju do finiširanja akvizicije, ali i kasnije isprobanim i efikasnim menadžerskim zahvatima u poslovanje tih tvrtki.

No, zanimljivo je da današnja poplava informacija o ulasku Agrokora u drugi krug utakmice za preuzimanje velikog turskog trgovačkog lanca Migrosa, ali i želji pomicanja akvizicijskog fokusa i na rusko tržište, od domaćih ulagača shvaćena kao pozitivna vijest i za šire domaće tržište, što se može jedino objasniti neracionalnošću ulagača. Ovo je naime jedini zaključak koji se može izvesti na današnjem kretanju cijene dionica Podravke koja je nakon poraznog devetomjesečnog izvješća koje pokazuje trostruko smanjenje neto dobiti, pad poslovnih prihoda i daljnje klizanje svih profitnih marži – u plusu. A odgovor na pitanje što može danas držati Podravku u plusu je jednostavan – Agrokor. Očito Polančecov istup o potrebi share swapa dionica između Konzuma i Podravke nije shvaćen kao predizborna alkemija Vladinog dužnosnika već kao vrlo vjerojatan budući rasplet događaja.

Upitna je i očekivana premija na cijenu dionice Podravke nakon eventualnog takvog raspleta, jer će sama Podravka s obzirom na tržišne cijene dviju dionica dobiti razmjerno mali vlasnički udio u Konzumu.

Ipak, danas uz Podravku rastu i sva izdanja povezana uz Agrokor, i to na pojačanom prometu, a val rasta Todorićevih perjanica predvodi Ledo koji je u očekivanju izvješća u prvom dijelu trgovanja na prometu od 6 milijuna kuna zabilježio rast cijene veći od 7 posto. Iako je u slučaju Agrokorovog finiširanja najavljenih akvizicija pozicija pridruženih tvrtki u koncernu snažno ojačana zbog povećanja kanala distribucije i posljedičnog očekivanog strmog rasta prihoda. No, neizvjestnost takvog razvoja događaja nikako ne koincidira sa prikazanim oduševljenjem domaćih ulagača, koji očito još uvijek dovoljno ozbiljno ne shvaćaju upozorenja vanjskih analitičara o potrebi revidiranja vrijednosti tvrtki sa visokim koeficijentom zaduženja – naniže.

A unatoč odličnom devetomjesečnom izvješću, HT i dalje roni ispod granice pozitivnog teritorija. Na prometu od oko 9 milijuna kuna cijena i dalje pada prema 360 kuna.

*autor posjeduje manje količine dionica HT-a