Europska banka za obnovu i razvitak odobrila je 11,2 milijuna eura zajma Luci Ploče za zatvaranje financijske konstrukcije projekta gradnje novog terminala za kruti teret. Nakon turbulentnog prošlog tjedna za dionicu Luke Ploče, začinjenog zbunjujućim istupima vezanim uz odgođenu skupštinu na kojoj bi se trebalo odlučivati o dokapitalizaciji, ta je jučerašnja objava prisnažila pozitivnom raspoloženju prema pločanskoj dionici. Na otvaranju ovotjedne burzovne trgovine cijena joj je do sredine dana porasla 5,6 posto u odnosu na petak (na 5600 kuna), i to uz solidnih 1,6 milijuna kuna prometa. Kako se ističe u EBRD-u, gradnja novog terminala najvećoj će luci na južnom Jadranu omogućiti otklanjanje postojećih operativnih uskih grla u pretovaru krutih tereta i time olakšati ispunjavanje postojećih i budućih zahtjeva tržišta. To je ujedno sastavni dio programa širenja Luke Ploče koje će, prema ocjenama EBRD-a, rezultirati povećanjem obujma trgovine do 2010. godine na 7,2 milijuna tona godišnje. Usporedbe radi, u 2004. promet je bio oko dva milijuna tona, a u prvih devet mjeseci dosegnuo je 3,1 milijun tona ili upola više nego u istom lanjskom razdoblju. I većina ostalih pokazatelja bilježi visoke postotke rasta, od 22 posto većih prihoda do dvostruko veće dobiti u odnosu na lani. Program širenja Luke Ploče pokrenula je hrvatska vlada, a EBRD ga sufinancira u suradnji sa Svjetskom bankom (SB je već ranije odobrio 58,8 milijna eura zajma), uz Republiku Hrvatsku kao jamca. Financiranjem projekta proširenja Luke Ploče EBRD i SB će poduprijeti razvoj trgovine duž koridora Vc koji će povezati Hrvatsku s tržištima u Europskoj uniji, ističu u EBRD-u. Kako je lokalnim novinarima prošli tjedan izjavio predsjednik Uprave Luke Rijeka Ivan Pavlović, vrijednost cjelokupnog projekta, s planom realizacije do 2014. godine, veća je od 260 milijuna eura, s tim da bi terminale trebale graditi Lučka uprava Ploče i Luka Ploče d.d. po modelu javno-privatnoga partnerstva. Pavlović je rekao i kako se u Pločama uskoro očekuje početak izgradnje dvaju terminala, kontejnerskoga i terminala za rasute terete. Još prilikom odgode izvanredne skupštine objasnio je pak da je razlog njezine odgode "potreba usuglašavanja produljenja prioritetne koncesije Luke Ploče na budućem višenamjenskom kontejnerskom terminalu". Pojednostavljeno, država, odnosno Lučka Uprava bila bi zadužena za ulaganja u infrastrukturu, dok bi se Luka Ploče (također u većinskom, 61-postotnom državnom vlasništvu) kao lučki operater koji Lučkoj Upravi plaća koncesijske naknade pobrinula za tzv. suprastrukturu (skladišta, tračnice, dizalice isl.). Za planirana ulaganja same Luke Ploče dokapitalizacija je, objašnjavaju upućeni, ocijenjena logičnijim izborom od zaduženja zbog činjenice da je tvrtka samo koncesionar, odnosno zbog pitanja upisa hipoteke. Kako je već poznato, Uprava i Nadzorni odbor Luke za izvanrednu su skupštinu, prvotno sazvanu za 26. studenoga i potom odgođenu za 25. siječnja, u konačnici predložili dokapitalizaciju kojom bi se temeljni kapital povećao za 125 milijuna kuna, sa 89 na 214 milijuna. Skupštinski je prijedlog da se uz postojećih 222.614 dionica izda novih 312.500 dionica koje bi plasirale privatnom ponudom postojećim dioničarima, i to po nominalnih 400 kuna po dionici. Model dokapitalizacije pokazao se izdašnim izvorom špekulacija, nesporazuma i nemuštih tumačenja. Za početak, snažan rast cijene koji je uslijedio s prvom najavom dokapitalizacije mnogi su pripisivali nagađanjima da država s pravima po svom dioničkom udjelu neće sudjelovati u dokapitalizaciji. Takve su se špekulacije dijelom naslanjale i na obvezu privatizacije (smanjenja državnog udjela) koju je Vlada preuzela prilikom ugovaranja zajma sa Svjetskom bankom, premda je tom prilikom definiran rok od tri godine. S tog aspekta, dakle, iščitavanje dokapitalizacije kao privatizacije je proizvoljno i na vlastiti rizik. Ako je zakulisno i bilo takvih namjera, sam skupštinski poziv to ne implicira; u njemu se govori o pravu sudjelovanja svih postojećih dioničara u upisu novih dionica. Usto, pritom nema jamstava ni da će glasovanje na skupštini rezultirati i prihvaćanjem dokapitalizacije. To što je predstavnik većinskog vlasnika kroz Nadzorni odbor podržao prijedlog uvijek se može pripisati i nekoordiniranosti. A to je možda i bolje od nemuštog nijekanja da se u Vladi išta znalo o prijedlogu dokapitalizacije ili najava o poništenju (prijedloga) odluke NO-a, uz tvrdnje da do daljnjega Vlada nema namjeru privatizirati luke. Osim što se čini da je nekoga u Vladi novinarsko propitivanje zateklo 'na krivoj nozi', iz tih odgovora u prvom redu se dala iščitati želja Vlade da se ne uvlači prije izbora u teme koje joj mogu samo zakomplicirati život.